Izobraževanje odraslih na področju zdravja postaja vedno bolj obsežno polje v andragogiki ter drugih družboslovnih, humanističnih in medicinskih vedah, kar se med drugim odraža v samostojnih revijah, ...interdisciplinarno zasnovanih razpravah o raziskovanju, v mednarodnih projektih, mnogovrstnosti praks in tudi v pestrosti poimenovanj: zdravstvena vzgoja, izobraževanje za zdravje, zdravstveno izobraževanje, vzgoja in izobraževanje za zdravje, razvoj zdravstvene pismenosti ali zdravstveno opismenjevanje, ozaveščanje o zdravju. V tej tematski številki je odnos med izobraževanjem in zdravjem/boleznijo osvetljen z dveh zornih kotov. Prvi obravnava vpliv izobraževanja, vključenosti v izobraževalne programe na zdravje in dobro počutje. Drugi zorni kot razmerja med zdravjem in izobraževanjem odpira pogled na izobraževanje, ki je ciljno pripravljeno z namenom izboljševanja znanja o zdravju/bolezni.
Health literacy refers to skills and knowledge that enable individuals to navigate health-related information environments, to function in healthcare systems, and to practice behaviors that lead to ...better health outcomes. Accordingly, health literacy is one of the major preoccupations of public health scholars, policies, and strategies. However, it is a complex, multidimensional, and dynamic concept that incorporates different kinds of health-related skills and knowledge. This editorial briefly presents dimensions, levels, and domains of health literacy and discusses a growing need to acknowledge health literacy as a context-specific concept that includes various forms with context-specific conceptualizations. More specifically, it focuses on three health literacy forms that are gaining attention, namely e-health literacy, vaccine literacy, and mental health literacy. By emphasizing the importance of health literacy research for this journal and in general this editorial calls for increasing engagement in this field and invites further contributions on the topic.
Unatoč iskustvu kirurga, kvalitetno uzetoj anamnezi, kvalitetnom kliničkom pregledu te suvremenoj radiološkoj dijagnostici, do pouzdane i konačne dijagnoze dolazimo temeljem patohistološke dijagnoze. ...Patohistološka analiza započinje biopsijom ili operacijom nakon koje se uzorak tkiva stavlja u fi ksativ. Fiksacijom se tkivo stabilizira, sprječavajući njegovo propadanje. Uzorci tkiva režu se na tanke slojeve koji se nakon fi ksiranja na predmetno stakalce standardno boje kombinacijom hematoksilina i eozina. Standardno bojenje se prema potrebi nadopunjuje histokemijskim ili imunohistokemijskim metodama, ovisno o odluci patologa. Izgled promjene može prikriti njen karakter te je stoga nužna suradnja između liječnika operatera i patologa (1, 2). Točnost u potvrđivanju kliničkih dijagnoza mjerljiva je komponenta svakog cjelovitog programa osiguranja kvaliteta i prognostičke korisnosti. Do danas je zlatni standard za provjeru kliničkih dijagnoza, bez obzira na organski sustav i klasifi kaciju bolesti, bila i ostala patohistološka dijagnoza (3).
Andrija Štampar je putem svojih načela uspostavio temelje javnoga zdravstva i socijalne medicine. Provedbom svojih ideja promijenio je paradigmu postojećih medicinskih stavova, stavljajući fokus ...prema preventivnoj medicini. Kao okvir za djelovanje po takvim medicinskim tendencijama, arhitektura je shvaćena kao područje velike važnosti. Radom kroz Školu narodnoga zdravlja, Štampar je uspostavio odjel zdravstvene arhitekture kao mjesto gdje se načela socijalne medicine isprepleću s konceptima novoga prostornog planiranja. Unutar ovoga odjela radila je i arhitektica Zoja Dumengjić, čiji se rad snažno utemeljio na socijalnim postavkama Andrije Štampara. Zoja Dumengjić je značajna osobnost hrvatske arhitekture dvadesetoga stoljeća, koja je ostavila opsežan i značajan doprinos upravo u specijaliziranom području arhitekture zdravstvene namjere. Temeljem postojeće literature, predstavljen je kratak pregled raznovrsnosti i opsega njezina rada i života. Njezin opus obuhvaća projekte različite tipologije, uključujući domove zdravlja, dispanzere, medicinske centre i velike bolničke sklopove. Posebno je značajno pridonijela području arhitekture lječilišta za tuberkulozu u našoj zemlji. U okviru ovoga rada dodatno su istaknuta najznačajnija arhitektonska ostvarenja, posebice ona koja u značajnoj mjeri reflektiraju principe Štamparove ideologije. Rad Zoje Dumengjić u području zdravstvene arhitekture ukorijenjen je u modernizmu i predstavlja idealan primjer kako je arhitektura uspjela odražavati nove humanističke vrijednosti i pristupiti prostoru kao instrumentu za poboljšanje kvalitete života i zdravlja.
Through his principles, Andrija Štampar established the foundations of public health and social medicine. By implementing his ideas, he changed the paradigm of existing medical opinions, focusing on preventive medicine. As a framework for acting on such medical tendencies, architecture was understood as an area of great importance. Working through the School of Public Health, Štampar established the Department of Healthcare Architecture as a space where the principles of social medicine are intertwined with the concepts of new spatial planning. Architect Zoja Dumenjgić also worked within this department, and her work was strongly based on Andrija Štampar’s social principles. Zoja Dumenjgić is a significant personality of Croatian 20th-century architecture, who left an extensive and significant contribution precisely in the specialised field of healthcare architecture. A brief overview of the diversity and scope of her work and life is presented, based on existing literature. Her portfolio includes projects of various typologies, including medical centers, dispensaries, and large hospital complexes. She made a particularly significant contribution to the architecture of tuberculosis sanatoriums in Croatia. Her most significant architectural accomplishments are additionally highlighted, especially those that reflect the principles of Štampar’s ideology to a significant extent. Her work in the field of healthcare architecture is rooted in modernism and represents an ideal example of how architecture managed to reflect new humanistic values and approach space as an instrument for improving the quality of life and health.
PDF
