Rad se bavi razvojem zdravstva i zdravstvene zaštite u Zagrebu u 19. stoljeću, s naglaskom na posljednje godine, pri čemu se za analizu koriste i članci iz Liječničkog vjesnika. Razmatra se razvoj ...bolničkog i javnozdravstvenog sustava, ali i modernizacija drugih područja – ljekarništva i stomatologije. Rad sadrži i osnovne zdravstveno-prosvjetiteljske misli i njihove autore. Na kraju se na nekoliko izdvojenih primjera donosi kratka analiza uspješnosti liječenja.
The article describes health and health care development in Zagreb in the 19th century, with special attention to the last period of the century, using articles from Liječnički vjesnik for analysis. The development of the hospital and public health system is being considered, as well as the modernisation of other areas - pharmacy and dentistry. In addition, the paper presents basic health enlightenment thoughts as well as their authors. In the end, a brief analysis of treatment success is made on several separate examples
UVOD: Depresivnost je emocionalno stanje karakterizirano osjećajima tuge, neraspoloženja, žalosti i
utučenosti, a manifestira se promjenom raspoloženja, gubitkom interesa i anhedonijom, umorom i
...slabljenjem životne energije, osjećajem bezvrijednosti i krivnje, teškoćama u koncentraciji i donošenju
odluka. Na tjelesnom planu ove promjene prati poremećaj apetita, spavanja i psihomotoričke organizacije.
Depresija je zasebna psihopatološka kategorija i njezina etiologija je kompleksna jer uključuje i organske i
okolišne čimbenike.
CILJ: Posebno validiranim anketama ispitati prediktore depresije kod učenika osnovnih škola na
području Požeško-slavonske županije.
METODE: Istraživanje je provedeno u osnovnim školama Požeško-slavonske županije anonimnim
anketiranjem učenika, uz pisanu dozvolu roditelja.
REZULTATI: Iznadprosječnu razinu depresivnosti postiže 42 (10,2%) djece, a jih 17 (4,1%) klinički
značajnu depresivnost. Šansu za nastanak depresije povećavaju spol (djevojčice 3,5× češće nego dječaci),
pušenje (2,3× više pušača), te djeca koja pohađaju vanškolske aktivnosti (2× više). Značajna razlika postoji
i prema dobi ispitanika (F=5,359; p=0,005) - značajno veću depresivnost imaju ispitanici sa 16 godina.
Postoji značajna razlika u depresivnosti prema bračnom statusu roditelja (T=-2,32; p=0,02), značajno veću
depresivnost imaju ispitanici kojima roditelji ne žive zajedno. Značajna razlika postoji i prema financijskim
primanjima obitelji (F=4,102; p=0,01), pokazalo se kako značajno veću depresivnost imaju ispitanici
kojima su obiteljska primanja manja od 5000 kn naspram ispitanika čija su primanja veća od 10000 kn
(p=0,02). Prosječna vrijednost rezultata na skali samopoštovanja iznosi 16,92 za svu testiranu djecu sa
statistički značajnom razlikom između dječaka i djevojčica (djevojčice imaju niže samopoštovanje i
izraženiju depresivnost). Značajni prediktori depresivnosti su spol ispitanika (p=0,003), mjesto stanovanja
(p=0,01), školski uspjeh (p=0,002), obrazovanje majke (p=0,006) i samopoštovanje (p<0,001). Ženski spol
i stanovanje u gradu značajno doprinose depresivnosti kod učenika. Bolji školski uspjeh, više obrazovanje
majke i više samopoštovanje negativno doprinose depresivnosti.
ZAKLJUČAK: Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na potrebu još jačeg međudjelovanja obrazovnih i
zdravstvenih institucija na ranu detekciju mentalnih poremećaja mladih, kao i na mogućnost potrebe
uvođenja standardiziranih testova koji bi detektirali te poremećaje u ranijoj fazi ranjive populacije.
Cilj izlaganja jest iz osobne perspektive autora, kao medicinskoga djelatnika, ali i njegovih kontakata s Andrijom Štamparom, kao profesorom i dekanom Medicinskoga fakulteta, dati usporedbu javnoga ...zdravstva prema Štamparovih postulatima, kojih se i sam autor držao tijekom radnoga vijeka, i onoga što je od Štamparove vizije javnoga zdravstva (pre)ostalo u suvremeno doba. Referirajući se na pandemiju bolesti COVID-19, sprečavanju koje je pridonijela i Štamparova metodologija, poziva se na Štamparovu ideju da patologija u pučanstvu mora nametati organizaciju zdravstva u državi, ujedno se prisjećajući studentskih dana i Štamparovih predavanja o epidemijama i higijenskim navikama. Također se ističe kako je već Štampar na svojim predavanjima postavljao pitanja o potrebi privatizacije medicine, odnosno o »zarađivanju na bolestima ljudi«. U skladu s navedenim, autor se fokusirao na sve veću tendenciju privatizacije u medicini, postavljajući pitanje jesu li time narušeni principi javnoga zdravstva i domova »narodnoga« zdravlja te mora li o zdravlju naroda brinuti država ili zavodi zdravstvenoga osiguranja, naglašavajući kako je danas ugovorni liječnik opće prakse primoran primarno se brinuti o svojoj i egzistenciji medicinske sestre, a tek onda o upisanim pacijentima, čime su nezadovoljni i liječnici i njihovi pacijenti te se odnos liječnik–pacijent svodi na dehumanizaciju i depersonalizaciju, što u konačnici rezultira sve većim odljevom mladih medicinskih kadrova iz Hrvatske, a pacijenti su »prisiljeni« okrenuti se privatnim zdravstvenim ustanovama. Iako je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju prestanka epidemije bolesti COVID-19, autor stvarnom hrvatskom epidemijom i realitetom drži povećanje nezaraznih bolesti te činjenicu da je Hrvatska na drugom mjestu po broju malignih bolesti u Europskoj uniji, smatrajući kako organizacija zdravstva i pristup moraju biti drugačiji od sadašnjega, vjerujući kako bi Štampar, suočen s takvim izazovom, tražio osnivanje ustanova sličnih dispanzerima, odnosno centara za maligne bolesti, gdje bi bolesnici dobivali sve potrebito – podršku, pregled i terapiju.
The aim of this presentation is to provide a personal perspective from the author, a medical professional, and his interactions with Andrija Štampar, as a professor and dean of the School of Medicine. It offers a comparison of public health based on Štampar’s principles, which the author himself followed throughout his career, and what remains of Štampar’s vision of public health in the modern era. In reference to the COVID-19 pandemic, which was mitigated in part by Štampar’s methodology, the paper emphasises Štampar’s idea that the pathology of the population should dictate the organisation of healthcare in the state. It also recalls the author’s student days and Štampar’s lectures on epidemics and hygiene. The paper highlights that Štampar raised questions about the need for medical privatisation, or ‘profiting from people’s illnesses,’ in his lectures. In line with this, the author focuses on the increasing trend of privatisation in medicine and raises questions about whether this compromises the principles of public health and ‘national’ healthcare facilities. It also addresses the issue of whether the state or health insurance institutions should be responsible for the people’s health, pointing out that, today, contracted general practitioners are primarily concerned with their own livelihoods and the job security of their medical assistants before considering their registered patients. This situation has left both doctors and their patients dissatisfied and has resulted in the dehumanisation and depersonalisation of the doctor-patient relationship, ultimately leading to a significant brain drain of young medical professionals from Croatia, while patients are ‘forced’ to turn to private healthcare institutions. Although the Government of the Republic of Croatia has declared the end of the COVID-19 epidemic, the author believes that the real epidemic in Croatia is the increase in non-communicable diseases and the fact that Croatia ranks second in the European Union according to the number of malignant diseases. The author suggests that the organisation of and access to healthcare need to be different from the current system. He believes that if Štampar were faced with such a challenge, he would advocate for the establishment of institutions similar to dispensaries or cancer centres, where patients would receive all the necessary support, examinations, and therapy.
Zdravstvena pismenost u Republici Hrvatskoj Bobinac, Ana; Dukić Samaržija, Nikolina; Ribarić, Elizabeta
Revija za socijalnu politiku,
01/2023, Volume:
29, Issue:
3
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Research shows that low levels of health literacy have negative consequences for the health of the individual and the community. The aim of the research is to establish the average level of health ...literacy in Croatia on a nationally representative sample and to identify characteristics that can be linked to particularly low levels of health literacy. The results show that the level of health literacy in Croatia, on average, is at the very border between problematic and adequate. Within the population, however, there are significant differences in the level of health literacy associated with the class, economic and social characteristics of individuals. Lower health literacy reflects in an individual‘s reluctance to respond to preventive screenings, keep weight below obesity levels, or exercise regularly. Our results suggest that raising the level of health literacy in Croatia should not rely primarily on media campaigns, because health information from the media is difficult for citizens to understand and use for the purpose of protection against diseases. Key words: health literacy, HLS-EU-16, public health.
Rad prikazuje brazilske specifičnosti razvoja politike javnog zdravstva i socijalne pomoći od procesa redemokratizacije 80-ih godina prošlog stoljeća do danas. Osim toga, predstavlja širok raspon ...sukoba između ekonomskih interesa i političkog aktivizma koji je odgovoran za napredak u provedbi javnih politika. Ova evolucija predstavljena je kao subvencija razumijevanju razvoja kliničkog rješenja za nekonvencionalna okruženja, specifična za brazilsku društvenu i ekonomsku stvarnost. Prikazana su uspješna klinička iskustva u zdravstvenoj i socijalnoj pomoći temeljena na fenomenologiji, ne samo u svrhu dijagnoze, odnosno razumijevanja ljudi, konteksta, kao i uspješnog razvoja menadžmenta. Prvi slučaj opisuje pružanje usluge peripatetičke grupne terapije, prije kao hodajuće kliničke prakse, pri čemu pojam teritorijalnosti i dinamika grupne interakcije olakšavaju razumijevanje pacijenata, dok intrinzično stanje rada također olakšava uspostavljanje transferencijalnih odnosa. Drugi slučaj opisuje složenost izazova politike socijalne skrbi kroz kliničku intervenciju uz predstavljanje obitelji u kontekstu socijalne i ekonomske ranjivosti.
Kolektivno odlučivanje podložno je nemogućnosti agregiranja preferencija pojedinaca u društvenu funkciju blagostanja, nemogućnosti agregiranja ordinalnih preferencija u društvenu funkciju odlučivanja ...te nemogućnosti agregiranja preferencija prema međusobno neusporedivim kriterijima. Ovi problemi, za koje postoje formalni teoremi dokaza, mogu imati značajne posljedice za društvo na primjeru odlučivanja u javnom zdravstvu. Metodološka nemogućnost agregiranja preferencija dodatno je uvećana etičkim problemima, što se može vidjeti iz trenutnih primjera alokacije oskudnih cjepiva. Međutim, bez nekog oblika društvenog agregiranja preferencija ili nekog oblika odlučivanja, javni sektor, pa tako i javno zdravstvo ne može obavljati svoju djelatnost. U radu se ukazuje na neke od problema koji se javljaju zbog trenutnog načina alokacije.
Collective decision-making is subject to the impossibility of aggregating the preferences of individuals into a social welfare function, the impossibility of aggregating ordinal preferences into a social decision-making function, and the impossibility of aggregating preferences according to mutually incomparable criteria. These problems, for which there are formal theorems of evidence, could have significant consequences for society as for example in case of public health decision-making. Ethical issues, as can be seen from current examples of scarce vaccine allocation, exacerbate the methodological impossibility of aggregating preferences. However, without some form of social aggregation of preferences, or social decision making rules, the public sector, and thus public health systems, cannot perform their activity. This paper will try to summarize some of the problems that arise due to the current way of allocating scarce goods in health care.
Radom se prikazuje djelovanje Andrije Štampara tijekom Prvoga svjetskog rata (1914‒1918) na suzbijanju zaraznih bolesti na području Banske Hrvatske. Prikazuje se kako je masovna pojava zaraznih ...bolesti tijekom Prvoga svjetskog rata, tipičnih za nehigijenske, ratne uvjete, poslužila Štamparu kao presudno formativno iskustvo u oblikovanju njegovih razmišljanja vezano uz suzbijanje takvih tipova bolesti, uviđajući važnost edukacije stanovništva, preventive i cijepljenja, što je pak utjecalo na njegove daljnje koncepcije i poglede na organizaciju, ustroj i djelovanje javnoga zdravstva. Također se na temelju primjera, počevši od predratnoga razdoblja 1913. do kraja Prvoga svjetskog rata 1918., razmatra kako je Štampar i kojim metodama, svojim brzim i stručnim djelovanjem, savjesnim postupanjem u javnom i općem interesu, uspio u nastojanjima da suzbije zarazne bolesti epidemijskoga karaktera, istodobno analizirajući kontekst općih ratnih zbivanja i pošasti koje su harale u Austro-Ugarskoj Monarhiji u istraživanom razdoblju, želeći na taj način dobiti zaokruženu cjelinu njegova djelovanja. Uspješno se boreći protiv zaraznih bolesti i svodeći ih na najmanju moguću mjeru, pridonio je razvoju javnoga zdravstva i iznimno pridonio suvremenoj medicini, vodeći se idejom da primarna zdravstvena zaštita treba biti dostupna svima. S obzirom na to da je djelovao u pozadini, a ne kao liječnik na bojištu, njegovo se osobno iskustvo razlikuje od iskustava njegovih kolega koji su rat proveli na prvoj crti, čime je dokazao kako je zdravlje stanovništva u pozadini bojišta ključno za opstanak samoga naroda te da ima jednaku važnost kao i zdravlje vojnika na bojištima koji se izravno bore za svoju državu i njezin probitak. Pri istraživanju korištena je arhivska građa pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, među ostalim građa obiteljskoga fonda Andrije Štampara, kao i periodičke publikacije i literatura, među kojima su i Štamparovi članci, koji su poslužili za rekonstruiranje političkoga duha i vremena.
This paper presents the actions of Andrija Štampar during World War I (1914–1918) in combating infectious diseases in Banal Croatia. It illustrates how the widespread occurrence of infectious diseases during World War I, typical of unhygienic wartime conditions, served as a crucial formative experience for Štampar, shaping his thoughts regarding the control of such diseases. He recognised the importance of public education, prevention, and vaccination, which, in turn, influenced his further concepts and views on the organisation and operation of public health. Based on examples from the pre-war period of 1913 to the end of World War I in 1918, the paper discusses how Štampar, through his rapid and professional actions and conscientious interventions in the public and general interest, managed to control epidemic infectious diseases. It also analyses the context of general wartime events and the diseases that ravaged the Austro-Hungarian Monarchy during the researched period, aiming to provide a comprehensive understanding of his actions. By successfully combating infectious diseases and reducing them to the minimum possible level, Štampar contributed to the development of public health and made an exceptional contribution to modern medicine, guided by the idea that primary healthcare should be accessible to all. As he operated in the background rather than as a frontline physician, his personal experience differed from that of his colleagues who served on the front lines. He thus demonstrated that the health of the civilian population behind the front lines is crucial for the survival of the nation and holds equal importance to the health of soldiers fighting on the battlefields for their state and its interests. Archival material stored in the Croatian State Archives in Zagreb was used for our research. This included, among other things, material from Andrija Štampar’s family fond as well as periodicals and literature, and Štampar’s articles, which were used to reconstruct the political spirit and times in which Štampar worked.
Oštećenje sluha ima negativne učinke na kvalitetu života, osobito u socijalnoj i emocionalnoj domeni kvalitete komuniciranja. To izrazito dolazi do izražaja u starijoj životnoj dobi, kada je ...slabljenje kognitivnih sposobnosti najviše izraženo. Osim toga, starije osobe oštećenog sluha, koje su još uvijek radno aktivne, shvaćaju da je održavanje dobrog sluha od presudnog značenja za učinkovitost na radnom mjestu. S obzirom na značajnu prevalenciju starijih osoba s oštećenjem sluha koje ne koriste slušno pomagalo, kako u populaciji neverifi ciranih, tako i u audiološki verifi ciranoj populaciji, od ključne je važnosti učiniti dodatne napore da se takvim osobama povećaju spoznaje o prednostima i koristima upotrebe slušnih pomagala. Kako bi se ostvario ovaj cilj, nužan je multidisciplinaran javnozdravstveni pristup u rješavanju ovog zapostavljenog problema. Jedan od smjerova djelovanja bio bi pojačani audiološki probir populacije u domeni primarne zdravstvene zaštite. Drugi smjer djelovanja bio bi da se u sustavu i mreži javnog zdravstva osmisli nacionalni program ranog otkrivanja osoba oštećenog sluha u populaciji starijoj od 50 godina. Program bi trebao putem edukativnih sadržaja podizati svijest o potrebi liječenja i rehabilitacije nagluhih osoba. Treći smjer djelovanja bio bi provođenje randomiziranih kontroliranih studija kojima bi cilj bio ne samo prikupljati podatke povezane s prihvaćanjem, nošenjem i zadovoljstvom sa slušnim pomagalom, već ispitati i parametre koji su pokazatelji poboljšanja općeg zdravlja, kao što su emocionalno i socijalno funkcioniranje, komunikacijske sposobnosti te kognitivne mogućnosti.
Nema mnogo zapisa o povijesti zdravstvene djelatnosti i prakticiranju medicine na području Čazme. Može se pretpostaviti da se nakon osnivanja Zbornog kaptola s dvanaest kanonika u danas postojećoj ...Čazmi prakticirala i medicina. Tadašnja Čazma imala je status pomoćnog centra Zagrebačke biskupije i vjerskog, prosvjetiteljskog i kulturnog središta Čazmanskog arhiđakonata. Povijesni zapisi govore u prilog povezanosti Čazmanskog i Zagrebačkog kaptola, čestih boravaka dostojanstvenika tog vremena u čazmanskome kraju, ali i turskih napada i pustošenja i konačno pada Čazme. Potvrda o zdravstvenoj djelatnosti na tom području može se naći i u navodima o postojanju leprozorija u Čazmi u doba epidemije kuge u srednjem vijeku. Danas u Čazmi postoji organizirana zdravstvena služba primarne zdravstvene zaštite u sklopu Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije, hitna medicinska pomoć županijskog Zavoda za javno zdravstvo i epidemiološka služba pri Zavodu za javno zdravstvo. Razvijena je i ljekarnička djelatnost i služba veterinarske medicine. Sve su te službe tijekom proteklih godina prošle kroz reformu. Od sredine prošlog stoljeća organizacija zdravstvene službe u tadašnjoj Jugoslaviji razlikovala se od današnjeg uređenja. Nekada su ljekarničke i liječničke službe bile u sastavu Doma zdravlja Čazma, a izdvajanjem nekih iz sastava navedenog Doma zdravlja i spajanjem drugih službi u Dom zdravlja bjelovarsko-bilogorske županije neke službe danas djeluju samostalno.
Godišnje radionice Europskog referentnog laboratorija za parazite (EURLP) smještenog u Višem institutu za zdravlje (Istituto Superiore di Sanita) u Rimu, prilika su za upoznavanje s aktualnim stanjem ...najvažnijih parazitarnih zoonoza u Europi. Tijekom dvodnevne radionice predstavnici nacionalnih referentnih laboratorija (NRL) usmeno ili posterima izvještavali su o epidemiološkim i epizootiološkim osobitostima parazitarnih zoonoza u njihovim zemljama tijekom protekle godine. Prezentirani podatci uglavnom se odnose na: godišnje preglede registriranih slučajeva oboljelih ljudi, izvore invadiranja, načine širenja i prenošenja invazija, ispitivanja kojima se provjerava prisutnost, otpornost i preživljavanje razvojnih stadija parazita u okolišu kao i na opise neuobičajenih pojava rijetkih invazivnih zoonoza zabilježenih u europskim zemljama. Epizootiološki podatci odnose se na istraživanja, tj. nadzor nad prisutnošću pojedinih vrsta parazita i/ili njihovih razvojnih stadija u domaćim i divljim životinjama te njihovom potencijalnom značenju za zdravlje ljudi. Sumirane podatke i trendove koji se uoče obradom podataka na razini cijele EU prezentiraju predstavnici Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i Opće uprave za zdravlje i zaštitu potrošača EU (DG SANCO). Osim predstavnika zemalja članica EU na radionicama su prisutni i predstavnici nečlanica EU, poput Islanda, Norveške, Švicarske, Sjeverne Makedonije i Srbije, koji su često uključeni u zajedničke projekte s članicama zemalja EU i/ili žele biti informirani o aktualnostima iz područja parazitarnih zoonoza na području EU. Posebna pozornost pridaje se predavanjima pozvanih parazitologa iz Europe i svijeta koji prezentiraju rezultate i otkrića dugogodišnjeg rada svojih timova o pojedinim parazitozama i njihovom značenju za javno zdravstvo. Cilj je ovoga rada bio informirati o ehinokokozi i trihinelozi kao najvažnijim parazitozama za javno zdravstvo EU te izvijestiti o značenju i osobitostima opistorhioze koja je opširnije prezentirana na godišnjoj radionici održanoj 2018. godine. Izvijestli smo o neočekivano velikom broju oboljelih ljudi od trihineloze u Hrvatskoj koji je registriran 2017. godine u nekoliko epidemija i sporadičnih slučajeva. Najveća epidemija dogodila se nakon konzumiranja mesnih proizvoda napravljenih od mesa divlje svinje što je i prva službena potvrda invadiranja mesom druge vrste, osim domaće svinje, na području Hrvatske. Zbog karakteristične epidemiološke situacije trihineloza u Hrvatskoj i dalje ostaje parazitoza od najvišeg javno-zdravstvenog značenja.
PDF
