Na tragu promišljanja zločina nacizma Hannah Arendt u radu se tematizira odnos fenomena zla u suvremenosti u kojoj se identificira niz problema koji mogu poslužiti kao prilog budućem istraživanju zla ...kao problema prakse. Arendt piše o zlu suočena sa suđenjem jednome od najvećih nacističkih zločinaca, Adolfu Eichmannu, koje je do danas bitno utjecalo na teoretiziranje zla. Po prvi se puta dosljedno uvodi u raspravu zlo kao problem savjesti, odnosno unutarnjeg dijaloga kao kontemplativne naravi našeg djelovanja koja nas čini osobama. Zlo je, u obliku s kojim se susreće Arendt, opisano kao banalno, kao zlo koje čini čovjek bez priziva savjesti, kao produkt ne-mišljenja. Pritom je riječ o pukom izvršenju operacija gdje je zlo globalno, ali sam čin individualan. Takvo zlo može biti opisano i kao radikalno zlo koje se događa potpunom asimilacijom pojedinaca u sistem proizvođenja, birokratizacije i industrijalizacije gdje se Ja predaje volji procesa koji ostaje nepoznat. Danas se zlo ne događa kao asimilacija, nego se izmješta iz svakodnevice. U tomu se horizontu zlo inkubira u mjesta svjetskih sukoba i svjedoči o sebi putem medijskih reprezentacija koje sugestivnom politikom stvaraju topografije zla, a svojim uspostavljanjem lišavaju nas obveze da svoje vlastite akcije promatramo unutar okosnice zla i dobra jer je svakodnevica lišena operatora s kojima bismo to mogli činiti sa sigurnošću da nećemo upasti u diskurs konzervativizma ili drugih selektivnih tradicija koje ne odgovaraju konkretnom društveno-političkom bitku tehnosfere u kojoj živimo. Naime, zlo ima svoj čvrst temelj u metafizici i svakako je nadležno raspravi o pravednosti (društvenoj mistifikaciji dobra) ili kazni (opravdanom zlu), ali to ne znači da zlo počinje i završava u kategoričnoj nepomičnosti izvan svijeta pokretnina. Zlo je fluktuirajuća točka nemira unutar slobode koju smo stvorili da bismo ga izbjegli. U trenutku kada se razračunavamo sa svojom neposrednom poviješću potrebno je osuvremeniti mišljenje o zlu kao fenomenu koji je nezaobilazan predmet svake prakse koja smjera nadvladavanju konkretnih nepravednosti naše svjetsko-povijesne duhovne situacije.
Tradicionalni odgovori na problem zla mogu se klasificirati kao »logički« odgovori utoliko ukoliko im je cilj pokazati da je postojanje Boga logički kompatibilno sa zlom i patnjom. U istraživanju ...raspravljam o odgovoru koji bi se mogao nazvati nelogičkim odnosno »aporetičkim«. Prema aporetičkom odgovoru, problem zla pojavljuje se kao teško uhvatljiv, ali takvim se pojavljuje isključivo zbog ograničenosti ljudskog uma. S nezavisnog stajališta argumentiram da je ljudski um ograničen na karakterističan način: naše je iskustvo vrijednosti u bitnom smislu aspektnog oblika (aspectual shape je termin koji koriste Tim Crane, John Searle i drugi iz područja filozofije percepcije). Hipoteza je korisna za razumijevanje različitih sindroma u odnosu spram toga kako se vežemo za normativna područja poput etike, estetike, politike i religije. Također, može se iskoristiti za oblikovanje okvira za novu aporetičku teodiceju.
Phosphorus elimination from aqueous solution using zirconium loaded okara as a biosorbent Nguyen, T.A.H; H.H. NgoauthorCentre for Technology in Water and Wastewater, School of Civil and Environmental Engineering, University of Technology, Sydney (UTS), 15 Broadway, Ultimo, NSW 2007, Australia; W.S. GuoauthorCentre for Technology in Water and Wastewater, School of Civil and Environmental Engineering, University of Technology, Sydney (UTS), 15 Broadway, Ultimo, NSW 2007, Australia ...
2015
Journal Article
Nedvojbena dominacija monizma u filozofijskoj tradiciji Zapada predstavlja temeljni razlog zahvaljujući kojemu princip manjeg zla ne spada među uzvišena načela filozofije, primarno praktičke ...filozofije, ili reflektirana moralnog djelovanja. Zasnovan na pesimistički konotiranom uvjerenju prema kojemu se ljudi često (ako ne i uvijek) u svojem djelovanju moraju opredjeljivati između dviju ili više odluka od kojih je svaka obilježena moralno neprihvatljivim postupcima (ili, radikalnije: od kojih je svaka opredjeljenje za činjenje zla), princip manjeg zla otkriva se upravo na pitanju nasilja i rata u svoj svojoj antinomičnosti. Analiza koncepata apstraktnog pacifizma i pravednog rata može pokazati svu dramatičnost primjene koncepta manjeg zla te otvoriti prostor za primjereno promišljanje mogućnosti pristupa problematici rata i mira.
Utjecaj mikotoksikoza na povijest Peraica, Maja; Rašić, Dubravka
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
12/2012, Volume:
63, Issue:
4
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Mikotoksikoze su akutne i kronične bolesti ljudi i životinja koje uzrokuju mikotoksini, toksični produkti plijesni. Poznato je oko 400 mikotoksina, no za samo malen broj mikotoksina dokazano je da ...uzrokuju mikotoksikoze u ljudi. Ciljni organi djelovanja mikotoksina najčešće su jetra i bubrezi gdje se metaboliziraju, no oštećenja mogu zahvatiti živčani, respiratorni, probavni, krvotvorni, endokrini i imunosni sustav. Epidemije mikotoksikoza obično nastaju u vrijeme nestašice hrane zato što stanovništvo konzumira hranu koju ne bi jelo u normalnim okolnostima. Mikotoksikoze koje su tijekom povijesti zahvatile velika područja uzrokovale su demografske promjene, migracije i utjecale su na ishod ratova te su time promijenile tijek povijesti. Takvih golemih epidemija mikotoksikoza danas više nema zbog toga što je prehrana raznovrsna, žitarice više nisu osnovna hrana, a proizvodnja i skladištenje žitarica znatno su napredovali. U razvijenim zemljama znanstvenici su zabrinutiji zbog trajne izloženosti ljudi niskim koncentracijama mikotoksina koji mogu imati kancerogeni učinak jer se njihova prisutnost u žitaricama i drugoj hrani ne može izbjeći. Mikotoksikoze se danas javljaju većinom u tropskim i suptropskim područjima, i to u malenim zajednicama ljudi koje se hrane zajedno (tvornice, škole i sl.). U radu su prikazane mikotoksikoze koje su utjecale na povijest čovječanstva.
Naš rad nudi analitički prikaz temeljnih ideja Badiouova pro- mišljanja fenomena ideologije etike. Ograničili smo se prvenstveno na njegovu kritiku prevladavajućih strujanja unutar suvremene filo- ...zofije koja se referiraju na naslijeđe njemačkog idealizma i filozofiju alteriteta E. Levinasa. Pozornost usmjeravamo na autorovo kritič- ko detektiranje simptoma ideološkog unutar spomenutih gibanja u etičkoj teoriji, po sebice na problem ljudskih prava, radikalnoga zla i Drugoga kao temeljnih ideja svojstvenih suvremenom promišljanju fenomena etičkog.
Drugi dio rada nudi sažeto tumačenje sadržaja afirmativnog usmjerenja unutar Badiouove etike istine događaja (etike Istoga), kao i njezinih temeljnih postavki izvedenih iz ontologije mnoštveno- sti kakvu sam autor zastupa. Temeljne osobine etike istine događa- ja iznosimo uspoređujući ih s načelima na kojima počivaju ideologije etike koje autor kritizira.
U članku je riječ o shvaćanju fizičkoga, moralnog i metafizičkoga zla u
filozofiji Kvirina Vasilja. Budući da on ne prihvaća postojanje metafizičkoga
zla kao zasebna realiteta (metafizičko se zlo u ...njega razumijeva
iz krajnjega cilja ili finalnoga karaktera), postavlja se pitanje kakva se
realnost priznaje fizičkom i moralnom zlu. Vasilj ne prizna da je fizičko
zlo puki nedostatak dobra (privatio boni), nego njegovu realnost vidi u
posebnom obliku, barem kao razdvajanje onoga što pripada zajedno ili
pak spajanje onoga što ne ide skupa. Isto tako, postavlja se pitanje kakav
odnos ima fizičko prema moralnom zlu i bi li ljudi uistinu trpjeli ako
nitko ne bi ništa griješio, tj. ako bi svi bili moralno savršeni. U radu se
dakle pokušava ontološki odrediti što bi prema Kvirinu Vasilju imalo biti
zlo s obzirom na njegovu zbilju. Ono za Vasilja svakako nije utvara nego
realitet s kojim čovjek mora računati. Svatko se s njim obračunava na svoj
način, bilo da oni dobri pred njim postaju još boljima, bilo da zli bivaju
još gori. Problem nije jednostavan – ni za Vasilja.
Cilj je rada ukazati na neadekvatan opći teorijski pristup percepciji zla, čime se doprinosi permanenciji »zla u svijetu«. Analiza će se provesti usmjeravanjem na logijski neprecizno usvajani i ...razmatrani antropocentrički i romantičarski odnos dobra i zla kroz diskusijski uvriježene parove poput vrlina–grijeh, raj–pakao i bijelo–crno. Iznosi se koncept koji tumači zlo kao apriorno psihički i epistemički fenomen kakav transmutacijom kroz navedene kategorije prerasta u problem morala. Javlja se u okviru društvene (političke) zajednice kao omjer energije »otvorenosti« i »zatvorenosti«. Parnjakom otvorenost–zatvorenost zamjenjujem sve tradicionalne parnjake i oprimjerujem ga na temelju analize narcizma. Narcizam poimam kao rezultat manjkavosti znanja bivstvujućih koji se potencira srdžbom i strahom u odnosu na sebstvo i onemogućuje spoznavanje Svejednote, mereološkog principa koji pod sobom podrazumijeva cjelinu biotičke zajednice. Doprinos rada sastoji se od ukazivanja na postupke umanjivanja zla u svijetu.
Razjašnjavam da se za zlo stanje stvari može reći da je zlo stanje stvari kada zadovoljava sljedeće uvjete: (a) uključuje tjelesnu ili mentalnu patnju subjekta iskustva, (b) moralno je neopravdivo, ...(c) ne vodi do većeg dobra upletenog subjekta i (d) kada bi subjekt imao potpuno razumijevanje situacije, onda bi preferirao da se u takvomu stanju ne nalazi. Argumentiram da postoje dvije vrste uzroka zla: priroda i slobodna volja. Pokazujem da problem zla ne postoji strogo na temelju postojanja zla. Postavljam razliku između problema zla, rješenja problema zla i teorije zla. Argumentiram da je postojanje zla problematično samo za onakve svjetonazore kakvi ne mogu osigurati teoriju zla. Suprotno naturalističkim svjetonazorima, kršćanski svjetonazor ima uvjete za uspješnu uspostavu teorije zla.
Pluralnost zla Kulenović, Enes
Anali Hrvatskog politološkog društva,
03/2013, Volume:
9, Issue:
1
Web Resource
Open access
Autor raspravlja o političkim implikacijama suverenosti zla, središnjeg koncepta koji Derek Edyvane uvodi u svojoj knjizi Civic Virtue and The Sovereignty of Evil. Autorov je glavni argument da ...građani teško mogu postići konsenzus oko preventivne politike koju žele slijediti a da ne postignu dogovor oko zla koje žele spriječiti. Problem je u tome što je koncept zla po svojoj prirodi pluralan i stoga vodi novim sukobima, a ne konsenzusu između građana. Članak pokušava identificirati one instance u kojima suprotstavljena shvaćanja ovoga koncepta mogu isplivati, te zaključuje tvrdeći kako model preventivne politike zahtijeva više od same ideje suverenog zla da bi postao politički relevantan.
PDF
