Rad analizira kako kontekst koji uvodi digitalizacija i mrežna struktura mijenja rad kulturnog sektora koji se mora prilagoditi novim ciljevima, te načine distribucije i uporabe kulturnih dobara u mrežnom okruženju. Prije novih informacijskih tehnologija i Interneta autorska su prava imala jasniji doseg, no u novoj situaciji koju definira otvorenost informacija na Internetu odnosi se mijenjaju. Virtualizacija informacija kod koje nije potrebno imati različite fizičke kopije nego korisnik ima pristup određenom resursu na svoj zahtjev i može mu pristupati istodobno kada i drugi korisnici, promijenila je situaciju. Promijenjeni kontekst utječe i na neka načela koja osiguravaju ravnotežu između autora i korisnika, poput poštene uporabe i prve prodaje, što može imati dalekosežne posljedice na mogućnost izbora građana. Autorica upozorava da su nas mreže i digitalne tehnologije suočile s novim mogućnostima i izazovima. Trend komodifikacije kulture pretvara velik dio naše kulturne baštine u robu, a mreže i digitalne tehnologije, osim što mogu omogućiti lakšu komunikaciju i suradnju, s druge strane mogu uvesti sustav jačih kontrola nad distribucijom informacija i digitalnih kulturnih dobara. Izbori koje u različitim zakonima i politikama napravimo odredit će arhitekturu Interneta, što će imati posljedice i na kulturna dobra u digitalnom okruženju, na načine proizvodnje, distribuciju i potrošnju kulturnih dobara, kao i na građanska prava općenito, te posebice na slobodu govora, stvaralačku slobodu i mogućnost izbora građana