Članak daje pregled temeljnih postavki te nalaza znanstvenih istraživanja vezano uz temu utjecaja financijskih aranžmana Međunarodnog monetarnog fonda (Fond) na priljeve inozemnog kapitala, a u svrhu unapređenja podloge za kvalitetnu raspravu te donošenje informiranih i znanstveno utemeljenih odluka o ovoj temi. Države obično sklapaju financijske aranžmane s Fondom kada više nisu u mogućnosti trajno financirati deficite na tekućem računu platne bilance priljevima inozemnog kapitala. U takvim okolnostima jedan od ključnih zadataka je potaknuti nove priljeve odnosno smanjiti odljeve inozemnog kapitala. I sam Fond zastupa viđenje o katalitičkom učinku svojih aranžmana na priljev inozemnog kapitala. Međutim, sistematičan pregled nalaza empirijskih istraživanja na ovu temu ukazuje na vrlo diferencirane rezultate promatranih studija. Općeniti zaključci iziskuju oprez, no čini se da empirijska istraživanja na većem uzorku ne daju jednoznačnu potvrdu teze o postojanju snažnog i konzistentnog pozitivnog učinka Fonda na priljev inozemnog kapitala. Ukoliko se ovakvi rezultati ne uzmu u obzir prilikom oblikovanja i provedbe ekonomske politike to može dovesti do ekonomskih, financijskih i političkih teškoća kako u državama korisnicama tako i u samom MMF-u. Doprinos rada ogleda se u sažetom prikazu i povezivanju ključnih postavki predmetne problematike, kritičkoj sistematizaciji dosadašnje literature, definiranju prisutnih trendova i njihovih mogućih implikacija te identifikaciji potencijalnih novih načina za dublje izučavanje i bolje razumijevanje ove kompleksne teme. Osim znanstvenoj literaturi, kritički prikaz znanstveno utemeljenih spoznaja i nalaza u ovom kontekstu, predstavlja značajan doprinos i za donositelje odluka, ulagače te širu javnost. The paper gives overview of basic tenets and academic findings regarding the effect of IMF financial arrangements on international capital flows, with a view to creating good-quality foundations for debate and making informed and scientifically-based policy decisions. Countries usually enter IMF arrangements when they have not been able to finance current account deficits by means of foreign capital inflows. In such circumstances, one of the key tasks is to instigate new foreign capital inflows and alleviate respective outflows. IMF itself has traditionally claimed that its programmes have catalytic effect in this respect. However, systematic review of the existing empirical studies points towards very nuanced results. This highlights the danger of generalisations as it appears that empirical analyses on larger samples do not corroborate the thesis about strong and consistent IMF catalytic effect on international capital. If such findings are not duly taken into account, it can exacerbate economic, financial and political issues in user-countries and IMF itself. The paper’s contribution lies primarily in giving succinct picture of the subject, making critical overview of the existing studies, defining underlying trends with their possible implications and identifying potential new venues for deeper analysis and understanding of this complex phenomenon. Its overview of scientifically based notions and findings contributes not only to academic literature, but will be also valuable for policy decision-makers, investors and general public.