Autorice na temelju neobjavljene arhivske građe, onodobne periodike te relevantne znanstvene literature obrađuju postojanje, rad i ulogu Izbjegličkog centra Gašinci u razdoblju od njegova otvaranja 1992. pa sve do njegovog zatvaranja 1999. Cilj je uočiti humanitarno djelovanje hrvatskih vlasti i različitih humanitarnih organizacija u zbrinjavanju pretežito muslimanskih izbjeglica s teritorija Bosne i Hercegovine u izbjegličkom centru. Rad će obrazložiti razloge i svrhu nastanka gašinačkog centra, prikazati njegov smještajni kapacitet te utvrditi životne uvjete izbjeglica u njemu. Osim toga, funkcioniranje Izbjegličkog centra Gašinci temeljilo se na osiguranju visoke kvalitete društvenog i vjerskog života, što se neophodno odvijalo u komunikaciji i suživotu s Đakovštinom. Rad će stoga prikazati oblike društvenog i vjerskog života, humanitarne organizacije koje su pripomogle realizaciji brojnih projekata, ali isto tako i samom osnutku i funkcioniranju izbjegličkog centra. U konačnici, rad obrađuje potencijalnu eskalaciju etničkih sukoba u centru i Đakovštini zbog hrvatsko-muslimanskog sukoba u Bosni i Hercegovini, određene netrpeljivosti između izbjeglica te smještanje ostalih potrebitih u Gašince.