Neprimjereno ponašanje odnosi se na bilo koje ponašanje učenika koje umanjuje sposobnost učitelja uspostaviti i održati učinkovito učenje u učionici. Kako bi osigurali učinkovito poučavanje i učenje učenika, učitelji primjenjuju različite strategije i postupke kojima reagiraju na neprimjerena ponašanja učenika i sprječavaju njihovo ponavljanje. Cilj ovog istraživanja ispitati je koje strategije i postupke koriste učitelji u osnovnoj školi te razlikuju li se učitelji razredne i predmetne nastave u njihovoj primjeni. U istraživanju je sudjelovalo dvjesto trideset osnovnoškolskih učitelja koji su procjenjivali učestalost primjene trideset postupaka u tri različita oblika neprimjerenih ponašanja učenika. Rezultati pokazuju kako se većina učitelja svakodnevno susreće s lakšim i težim oblicima, a rijetko s osobito teškim oblicima neprimjerenih ponašanja. Najčešće korištene strategije u situacijama lakšeg neprimjerenog ponašanja učenika jesu strategije dogovora s učenicima, pozitivnih akcija te opomena, dok se u težim i osobito teškim oblicima neprimjerenih ponašanja najčešće primjenjuju strategije dogovora, opomena i savjetovanja sa stručnjacima. Najrjeđe korištene strategije u sva tri oblika neprimjerenih ponašanja jesu strategije kažnjavanja i udaljavanja učenika sa sata. Utvrđene su statistički značajne razlike u primjeni strategija učitelja razredne i predmetne nastave. Učitelji razredne nastave češće koriste strategije dogovora, pozitivnih akcija, zapošljavanja učenika drugim aktivnostima i uključivanja vršnjaka, a učitelji predmetne nastave strategiju savjetovanja sa stručnjacima. Iako se udaljavanje učenika sa sata i kažnjavanje rijetko primjenjuju, ipak je utvrđeno kak te strategije češće koriste učitelji predmetne nastave.