UP - logo
E-resources
Full text
Peer reviewed Open access
  • Odjeci biografije Kapuścińs...
    Banas, Sandra

    Studia lexicographica, 06/2024, Volume: 18, Issue: 34
    Journal Article

    Poljski novinar i autor reportaža Artur Domosławski pokrenuo je 2010. godine, objavom biografije o svojem mentoru i prijatelju Ryszardu Kapuścińskom, buran višemjesečni spor u poljskim nacionalnim medijima. U ovome su radu predstavljeni odabrani fragmenti obiju strana navedenoga spora kao argument tezi da je odjek rasprave oko biografije Kapuściński non-fiction u poljskom javnom diskursu polučio potrebu za promišljanjem o dvjema važnim i međusobno povezanim problematikama. Prvo, navedeni su se prijepori pokušali interpretirati kao svojevrstan kulturološki fenomen u čijem je središtu demitiziranje Kapuścińskoga kao priznate nacionalne veličine i neprikosnovena reporterskoga autoriteta. Kritika i tendenciozni napad na navodno kontroverzni Domosławskijev tekst sagledali su se u kontekstu nacionalne potrebe za mitizacijom i heroiziranjem figure Ryszarda Kapuścińskoga, tj. za održavanjem takozvane pozlate na spomeniku neupitno velika i važna autora. Slijedom toga, rad je pokušao pokazati kako revizionistički aspekt Domosławskijeve knjige počiva i na otvaranju refleksije o pravilima kojima se vode suvremeni poljski biografi, tj. o tendenciji nekritičkoga i pristranoga sagledavanja određenih javnih figura. Dok neki smatraju da je Domosławski na neki način revolucionizirao poljsku biografistiku i proširio ovlasti samoga biografa, drugi pak drže da je zlouporabio svoju ulogu te u lošoj namjeri prema svojem mentoru prekršio pravila biografskoga pisanja. Drugo, pokušalo se pokazati kako je Domosławski analizom Kapuścińskijeve specifične poetike u svojoj biografiji rasplamsao već postojeću polemiku o podvojenosti poljske književne reportaže između fikcionalnoga i faktografskoga diskursa. Činjenica da je rasprava Kapuściński non-fiction iznjedrila dva suprotstavljena tabora može se ujedno shvatiti i kao postojanje dviju odvojenih škola mišljenja kad je riječ o »zanatu« pisanja reportaže, vrste koja je, zahvaljujući Kapuścińskom, oslobođena stricte novinarske i publicističke domene i premještena u oblast lijepe književnosti. In 2010, Polish journalist and reporter Artur Domosławski started a long-running dispute in the Polish national media by publishing a biography about his mentor and friend Ryszard Kapuściński. In this article, selected fragments of both sides of the aforementioned dispute are presented as an argument for the thesis that one of the outcomes of the debate surrounding the biography Kapuściński non-fiction in the Polish public discourse was the need to reflect on two important and interconnected issues. Firstly, the alleged controversies were interpreted as a kind of a cultural phenomenon, in the centre of which was the demystification of Kapuściński as a great national figure and infallible reporter. Harsh criticism and tendentious remarks regarding Domosławski’s allegedly controversial text were analysed in the context of the Polish national need to mystify and heroise the figure of Ryszard Kapuściński, i.e. to maintain the so-called »gilding« on the monument of an unquestionably great and important author. Consequently, the article argues that the revisionist aim of Domosławski’s book was to reflect on the rules by which contemporary Polish biographers are guided, especially taking into account their tendency of approaching certain public figures in uncritical and biased manner. While some believe that Domosławski in some way revolutionised Polish biography and extended the authority of the biographer himself, others claim that he abused his role and broke the rules of biographical writing. Secondly, an attempt was made to show how Domosławski, by analysing Kapuściński’s specific poetics in his biography, contributed to an already existing polemic about Polish literary reportage and its duality between fictional and factual discourse. The fact that the Kapuściński non-fiction dispute gave rise to two opposing sides can also be understood as the existence of two separate schools of thought when it comes to the »craft« of writing literary reportage, a form that has, due to Kapuściński, been moved from the strictly journalistic domain into the realm of literature.