Današnja klinička praksa, ali i istraživanja, temelje se na alo(homo)transplantaciji. Najzastupljeniji organ po broju u transplantacijskoj medicini svakako je bubreg. Transplantacija bubrega uvriježen je, najbolji i najekonomičniji način liječenja kronične renalne insuficijencije. Animalni modeli nužni su za istraživanja na području transplantacije organa. Najčešće korištena životinja u istraživanju transplantacije bubrega je štakor. U modernim istraživanjima transplantacije bubrega uvriježila su se dva dobro poznata animalna modela: štakorski model kronične renalne insuficijencije i štakorski model transplantacije bubrega. Za rad i vršenje operacija na eksperimentalnim životinjama istraživač mora posjedovati međunarodni certifikat. Uzgoj, postupci eutanazije, poslijeoperacijske analgezije, razmnožavanja, držanja životinja (nastambe, temperatura, hrana), kao i odlaganja životinjskih leševa i tkiva su visoko standardizirani. Većina današnjih istraživanja, kao i onih koja će se odvijati tijekom sljedećih nekoliko godina, usmjerena su k rješavanju problema oštećenja bubrežnog parenhima transplantata uzrokovanog toplom i hladnom ishemijom. S ciljem izbjegavanja biopsije transplantiranog bubrega istraživanja su i bit će usmjerena k razvoju metoda kontrastnog ultrazvuka u ranoj detekciji reakcije odbacivanja ili k određivanju serumskog markera za akutno odbacivanje transplantiranog bubrega. Također, sve vrste istraživanja bavit će se uzgojem vijabilnih organa za transplantaciju iz matičnih stanica. Iz svega navedenog jasno je kako će različiti animalni modeli transplantacije bubrega imati važnu ulogu u budućim istraživanjima s ciljem povećanja broja transplantacija, kao i produljenja preživljenja transplantiranog organa.