Nezaposlenost kao pojava našega vremena upućuje na potrebu novog i drukčijeg shvaćanja strukture i podjele rada unutar promjena u gospodarstvu. U uvjetima modernoga, fleksibilnog tržišta rada društvo ima obvezu brinuti se za skupine kojima je najteže ostvariti pravo na rad i uključiti se na tržište. U prvom dijelu govora o nezaposlenosti ovaj rad, polazeći od promijenjenih uvjeta na tržištu rada, ocrtava trenutne trendove na tržištu i njihov odnos prema fleksibilizaciji, propitkujući i hrvatsku sadašnjost. U drugom se dijelu ukazuje na kompleksnu situaciju i na poteškoće s kojima se prilikom traženja svojega radnog mjesta i prava na zaposlenje susreću najranjivije skupine društva: mladi, žene, obitelji, osobe s različitim stupnjevima invaliditeta, poljoprivrednici i useljenici. Budući da uzroci nezaposlenosti obuhvaćaju više od pukih ekonomskih procesa nad kojima čovjek nema kontrolu, nužnim se, uz međusobno uspostavljanje povjerenja i komunikacije, pokazuje odgovornost i zajednička suradnja svih subjekata. Naime, društveno-političke i gospodarsko-financijske mjere kojima bi se osigurali podjednaki uvjeti na tržištu rada, temelje se na društvenoj pravednosti i solidarnosti, a isključuju oholost i samodostatnost. Upravo bi takvo okruženje djelovalo višestruko poticajno na nezaposlene, koji bi od pasivnih pojedinaca postali aktivni tražitelji svojega mjesta na suvremenom tržištu rada.