Apoptoza ili programirana smrt stanice ima vodeću ulogu u mnogim biološkim procesima. Njezino određivanje od velike je važnosti u različitim područjima moderne biologije, uključujući različite studije o embrionalnom razvoju, biologiji tumora te brojnim degenerativnim i imunodeficijentnim bolestima koje se povezuju s poremećajima u apoptozi. Mehanizam aktivacije i pokretanja apoptotskog procesa vrlo je kompleksan i prate ga specifične morfološke i biokemijske promjene stanica, koje često variraju ovisno o tipu stanica i specifičnim uvjetima okoline u kojoj rastu. Upravo zbog tog razloga bitno je upotrijebiti više različitih detekcijskih metoda koje će obuhvatiti različite stadije apoptoze kako bi se izbjegli lažno pozitivni ili lažno negativni rezultati. Svaka od danas poznatih i upotrebljavanih metoda ima svoje prednosti i nedostatke te ni za jednu od njih ne možemo reći da potpuno zadovoljava sve kriterije. U ovom radu prikazan je kratak pregled metoda koje se najčešće rabe pri detekciji apoptoza te osnovni morfološki i biokemijski procesi na kojima se te metode zasnivaju.