Polazeći od toga da je ustavno pravo na predstavku, kao dio šireg pojma prava peticije, uređeno nizom različitih zakona i drugih propisa u Republici Hrvatskoj, u ovom radu nastoji se odgovoriti na istraživačko pitanje je li važeći normativni okvir uređenja predstavki koherentan. U tom cilju, u radu se pristupa pojmovnom određenju predstavke i izlaže način njezina pravnog uređenja u Republici Hrvatskoj, nakon čega se pobliže razmatraju razlike u važećem normativnom okviru i mogući problemi koji izviru iz postojećeg načina razrade toga ustavnog prava, ali i sugeriraju potencijalna rješenja. Usto, razmatraju se stvarni učinci izloženih propisa na postupanje državnih i drugih tijela po predstavkama, kao i različiti pristupi uređenju predstavki u usporednom pravu. Na toj podlozi, izvodi se zaključak o nekoherentnosti važećega normativnog okvira uređenja predstavki koji izvire iz, prvo, razlika u terminologiji, drugo, nepostojanja ustavne i zakonske definicije predstavke, treće, razlika u rokovima za davanje odgovora na predstavku, četvrto, razlika s obzirom na ovlaštenike prava na predstavku i, peto, razlika u pogledu sankcija za osobe koje onemogućuju ostvarenje toga ustavnog prava.