Početak pandemije obilježen je nedostatkom informacija, znanja i iskustava te se potreba za ontološkom sigurnošću zadovoljavala informiranjem putem medija, znanosti i drugih „ekspertnih sustava“. Pandemiju uzrokovanu COVID-om 19 ne treba promatrati samo kao zdravstvenu ili ekonomsku, već i društvenu krizu koja zahtijeva analizu socijalnog konteksta, društvenih čimbenika i aktera kao prediktora za razumijevanje učinaka i posljedica iste. Mediji su se tijekom pandemijske krize istaknuli kao važan prediktor percepcije rizika i povjerenja između institucija i javnosti. Općenito, našu percepciju prema određenim fenomenima u društvu dugujemo medijima koji izvještavanjem odabiru, izostavljaju, oblikuju ili na svojevrstan način interpretiraju pojedine društvene fenomene. Prema teoriji medijatizacije mediji se promatraju kroz prizmu (su)odnosa sa širim društvenim i institucionalnim okruženjem, stoga su ujedno ključni čimbenici percepcije pojedinih situacija i poticanja određenog tipa ponašanja javnosti. S druge strane, prema modelu zdravstvenih uvjerenja (HBM) socijalno – odgovorno ponašanje (koje se promoviralo putem medija) ovisi upravo o percepciji rizika na vlastito zdravlje i percepciji da će određeno „promovirano“ ponašanje biti učinkovito u borbi protiv rizika. Također, prema teoriji rizika, interpretacija rizika ovisi o socijalnom kontekstu, vrijednostima, interesima i aktivnostima pojedinih društvenih aktera, pa tako i medija, koji utječu na percepciju rizika kao objektivne činjenice ali i društvene konstrukcije (Bagić i Šuljok, 2020: 121). Sukladno spomenutim teorijama, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi percepciju medijskog izvještavanja te učinak medijskog izvještavanja na socijalno-odgovorno ponašanje u razdoblju prvog vala pandemije koje je obilježeno potpunim zatvaranjem ekonomije i društva. Podaci su prikupljeni tehnikom online anketnog upitnika u razdoblju od ožujka do srpnja 2020. godine. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 620 ispitanika. Rezultati upućuju na zaključak kako je pozitivna percepcija medijskog izvještavanja usmjerena ponajprije prema tradicionalnim medijima, poput televizije. Također, rezultati regresijske analize upućuju na zaključak kako je pozitivna percepcija medijskog izvještavanja ovisna o različitim sociodemografskim karakteristikama te kako iste mogu biti poticaj socijalno odgovornom ponašanju. The beginning of the pandemic was characterized by a lack of information and knowledge, so the need for ontological security was fulfilled via information provided by the media, scientific content and other expert systems. A pandemic should not only be viewed as a health or economic crisis, but also as a social crisis that requires an analysis of the social context, factors and actors as predictors for understanding its effects and consequences. During the pandemic, the media emerged as an important predictor of risk perception and trust between institutions and the public. We owe our perception to the media that select, omit, shape or interpret certain social phenomena in a specific way. According to the theory of mediatization, the media are viewed through the prism of their relationship with the wider social and institutional environment, so they are also key factors in the perception of individual situations and encouraging a certain type of behavior. Health Belief Model (HBM) claims that socially responsible behavior (promoted by the media) depends on the perception of risk to one’s own health and how that certain “promoted” behavior would be effective in combating the risk. Following risk theory, the interpretation of risk depends on the social context, values, interests and activities of social actors, including the media that affect the perception of risk as an objective fact, but also as a social construction (Bagić and Šuljok, 2020: 121). According to the aforementioned theories, the aim of this research was to determine the perception of media coverage and its effect on socially responsible behavior during the first wave of the pandemic, which was marked by a complete cessation of economic and social activities. The data were collected using the online survey questionnaire encompassing the period from March to July 2020. A total of 620 respondents participated in the study. The results suggest that positive perception of media coverage were primarily directed towards traditional media, such as television. Also, the results of the regression analysis suggest that a positive perception of media coverage depends on different socio-demographic characteristics and that it can be an incentive for socially responsible behavior.