U prvom dijelu rada analizirani su temeljni programi opće socijalne pomoći i njihova uloga unutar sustava “socijalne skrbi”. Važnost spomenutih programa ilustrirana je preko temeljnih pokazatelja koji govore o brojnosti korisničke populacije i izdacima za programe. Središnji dio rada posvećen je zakonskom okviru opće socijalne pomoći, glavnim preprekama u ostvarivanju prava te ključnim mjerama unapređenja pristupa pravima opće socijalne pomoći. Naznačeni su ustavni i zakonski temelji prava na socijalnu pomoć, načini njenog financiranja i potencijalni korisnici. Glavne prepreke ili problemi u ostvarivanju prava opće socijalne pomoći jesu problemi vezani za zakonske odredbe (nejasni zakonski propisi, odsustvo provedbenih propisa, česte promjene zakona), problemi upravno-proceduralne naravi (dugotrajni žalbeni postupci, nedostatna suradnja centara socijalne skrbi s organizacijama civilnog društva, nedostatak koordinacije među akterima na lokalnoj razini, neravnoteža u resursima između različitih razina vlasti), problemi vezani za financijska sredstva i osoblje (nedostatak financijskih sredstava i niske naknade, nedovoljan broj stručnih suradnika, manjak edukacija, neadekvatna oprema i prostor). Od ostalih barijera autor izdvaja nedovoljnu informiranost građana o pravima i stigmatizaciju. Među mjerama unapređenja pristupa pravima opće socijalne pomoći treba izdvojiti: povećanje financijskih sredstava za socijalne naknade i njihovo usklađivanje s troškovima života, širu suradnju centara socijalne skrbi s organizacijama civilnog društva, bolju suradnju s lokalnom upravom te informatizaciju.