Developmental language disorder (DLD) is one of the most common language disorders in preschool and school age, and it also persists later in life. Children with DLD show a range of expressive and/or receptive difficulties in language, including vocabulary acquisition. The goal of this research was to explore the differences between persons with developmental language disorder and persons with typical language development (TLD) in lexical diversity. Earlier research focused on spoken discourse of younger speakers. In the present research, written discourse of speakers covering a broad age range was explored. Twenty participants with DLD and 19 with TLD were selected from the Croatian Corpus of Non-professional Written Language (Kuvač Kraljević, Hržica and Kologranić Belić, in press). They produced narrative language samples based on the Expression, Reception and Recall of Narrative Instrument (ERRNI; Bishop, 2004). To measure lexical diversity, four measures were calculated: the number of different words (NDW) and type-token ratio (TTR) on a restricted number of words, the moving average type-token ration (MATTR) and lexical diversity D on full-length samples. The independent samples t-test was used to compare the two groups. Participants with DLD had significantly lower results on all four measures. This leads to the conclusion that all four measures can differentiate groups of participants with different language status. Persons with DLD showed difficulties in using vocabulary when producing written narratives, which is a demanding language production task. Razvojni jezični poremećaj (RJP) jedna je od najučestalijih teškoća koja se javlja u jezičnom usvajanju tijekom predškolske i školske dobi, a posljedično se zadržava i u kasnijoj životnoj dobi. Odstupanja u jezičnim sposobnostima osoba s RJP-om mogu se pratiti na svim jezičnim razinama, uključujući i rječnik. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike između osoba s RJP-om i osoba urednoga jezičnog razvoja (UJR) u rječničkoj raznolikosti. Za razliku od ranijih istraživanja koja su ispitivala rječničku raznolikost u govorenome diskursu mlađih osoba, ovim se istraživanjem željelo na uzorku osoba širega raspona kronološke dobi provjeriti je li ova razlika prisutna i u tekstovima koji nastaju kao rezultat pisanoga diskursa. Za istraživanje su iz Hrvatskoga korpusa neprofesionalnoga pisanog jezika (Kuvač Kraljević, Hržica i Kologranić Belić, u tisku) izdvojeni jezični uzorci govornika s RJP-om (n=20) i govornika UJR-a (n=19) uparenih prema spolu i kronološkoj dobi. Jezični su uzorci elicitirani pomoću pripovjednoga slikovnog predloška Priča o plaži koji čini dio testnoga materijala Expression, Reception and Recall of Narrative Instrument (ERRNI; Bishop, 2004). Za svakoga su sudionika izračunate četiri mjere rječničke raznolikosti: broj različitih riječi (NDW) i omjer različnica i pojavnica (TTR), pomični prosječni omjer različnica i pojavnica (MATTR) i indeks leksičke raznolikosti D. Podatci su obrađeni t-testom za nezavisne uzorke. Dobiveni rezultati ukazuju na statistički značajno nižu razinu rječničke raznolikosti osoba s RJP-om od osoba UJR-a na svim mjerama. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti kako testirane mjere rječničke raznolikosti mogu razlikovati osobe različitoga jezičnog statusa u zahtjevnim zadatcima pisanoga pripovjednog diskursa. Dobiveni se rezultati razlikuju od ranijih istraživanja u kojima se tvrdi da su razlike u rječničkoj raznolikosti posredni rezultat sintaktičke složenosti (pregled: Charest i Skoczylaz, 2019), a ova se razlika objašnjava utjecajem žanra, primjenom preciznijih mjera te dobi sudionika.