U radu se govori o veličanju uspomene na Baltazara Bogišića (1834- 1908), kada je u kratkom razdoblju od nekoliko godina nakon njegove smrti izgrađen nadgrobni spomenik na groblju Sv. Roka u Cavtatu, uređen gradski park na Ilijinoj glavici u Dubrovniku kojemu je, kao i susjednoj ulici, dano Bogišićevo ime te naposljetku postavljen javni spomenik na cavtatskoj obali, čime je trajno obilježena uspomena na velikog znanstvenika. Objavljuju se dosad nepoznati podaci o nastanku navedenih mjesta sjećanja, iznose se njihove stilske analize i atribucije te ih se pokušava smjestiti u tadašnji društveni i umjetnički kontekst Cavtata, odnosno Dubrovnika. Ukazuje se na udio Bogišićeve sestre Marije Bogišić-Pohl, kao i njezinih savjetnika, Đura Bijelića i Vlaha Bukovca, u ideji veličanja Baltazara Bogišića, te se opisuju okolnosti nastanka njegove grobnice, parka i javnog spomenika.