Polazak u osnovnu školu jedna je od glavnih razvojnih prekretnica u životu djeteta koja pred njega stavlja složen zadatak prilagodbe novim socijalnim i akademskim zahtjevima. Uspješnost udovoljavanja zahtjevima početnog školovanja povezana je s budućom prilagodbom i obrazovnim napretkom učenika, a ujedno odražava i dobrobit djeteta (njegove osjećaje i učinkovito funkcioniranje – akademsko i socijalno) u školskom kontekstu. S obzirom na važnost školske prilagodbe kao pokazatelja dječje dobrobiti, dugoročne posljedice rane prilagodbe i nekonzistentne rezultate dosadašnjih istraživanja, cilj ovog istraživanja bio je ispitati i usporediti prediktivnu važnost socijalno-emocionalne kompetencije i specifičnih kognitivnih sposobnost za socijalnu i akademsku prilagodbu djeteta na školu, te ispitati moguću moderatorsku ulogu spola u odnosu ovih individualnih karakteristika djeteta i rane školske prilagodbe. U istraživanju je sudjelovalo 417 učenika/ica prvih razreda iz 12 osnovnih škola, njihovi roditelji (N = 372) i učiteljice (N = 34). Nacrt istraživanja uključivao je prikupljanje podataka u dvije vremenske točke, na početku i na kraju školske godine, primjenom većeg broja instrumenata koje su ispunjavala djeca, roditelji i učiteljice. Podaci su obrađeni strukturalnim modeliranjem, a rezultati su pokazali da su za ranu socijalnu i akademsku prilagodbu djece na školu važnije specifične kognitivne sposobnosti nego socijalno-emocionalna kompetencija djece. Specifične kognitivne sposobnosti, u skladu s očekivanjima, bile su najbolji prediktor akademske prilagodbe, a usto su predviđale i uključenost učenika u razredne aktivnosti i odnos s učiteljicom. Suprotno očekivanjima, socijalno-emocionalna kompetencija, na način kako je definirana i operacionalizirana u ovom istraživanju, nije predviđala niti jedan od mjerenih pokazatelja rane prilagodbe osim odnosa s učiteljicom. Obrasci odnosa među varijablama pokazali su se jednakima za djevojčice i dječake, odnosno spol nije bio značajan moderator promatranih odnosa. Ovo je istraživanje širim definiranjem prilagodbe na školu i u terminima njenih socijalnih pokazatelja, kao i utvrđivanjem relativnog doprinosa socijalno-emocionalne kompetencije djeteta (u odnosu na specifične kognitivne sposobnosti) ranoj školskoj prilagodbi, dopunilo spoznaje dosadašnjih mnogobrojnih istraživanja obrazovnih postignuća i odrednica akademskog uspjeha.