Biomedical research is important for development of science, diagnostics and production of new, effective methods of treatment, with lowest possible risk. Biomedical research in human subjects opens number of legal and ethical issues, more often the issue of informed consent. Substitute provision of informed consent for unconscious persons or those who due to other reasons are not capable of giving consent is connected to number of controversies arising from abuse of rights. Recent international documents emphasize right to autonomy of persons with disabilities and require state parties to abolish guardianship regimes, which represents big challenges, especially in psychiatry. The purpose of this research was to determin how often psychiatric research in psychiatry is perform and to implement a comparative analysis of legislation in countries which conduct such research at most. The situation in Croatia has also been analyzed and review of effects of ban of substitute decision making given. The results showed that most of psychiatric biomedical research in Europe has been conducted for Altheimer’s disease and dementias, where informed consent is especially important. The comparative analysis showed that substitute informed consent is allowed in extraordinary situations, only for therapeutic purposes. Furthermore, the results direct the legislator in further possibilities of reforms in Croatian law. Biomedicinska istraživanja važna su za razvoj znanosti, dijagnostiku i proizvodnju novih, učinkovitih metoda liječenja, sa što manje mogućeg rizika. Njihovo provođenje na ljudima otvara brojna etička pitanja. U skladu s recentnim razvojem zaštite ljudskih prava osoba s invaliditetom, sve se češće ističe pitanje informiranog pristanka kao jedno od ključnih kada se govori o istraživanjima na tim osobama. Zamjensko davanje informiranog pristanka za osobe koje nisu pri svijesti ili iz drugoga razloga nisu sposobne dati pristanak, vezano je uz brojne kontroverze zbog opasnosti od zloupotrebe njihovih prava. Recentni međunarodni dokumenti naglašavaju pravo na autonomiju osoba s invaliditetom te traže od država napuštanje skrbničkih sustava, što je veliki izazov, posebno u psihijatriji. Svrha je ovoga istraživanja utvrditi koliko se često provode biomedicinska istraživanja lijekova u psihijatriji u Europi te provesti komparativnu analizu zakonodavstva zemalja koje najviše provode takva istraživanja. Istražena je i situacija u Hrvatskoj te je dan osvrt na učinke zabrane zamjenskog odlučivanja. Rezultati su pokazali da se najviše biomedicinskih istraživanja u psihijatriji u Europi provodi radi Alzheimerove bolesti i demencija, gdje je pitanje informiranog pristanka posebno važno. Komparativna analiza pokazuje da je zamjensko davanje informiranog pristanka dopušteno samo iznimno, u istraživanjima koja se poduzimaju u terapeutske svrhe. Dobiveni rezultati istraživanja ukazuju na mogućnosti daljnjih reformi u hrvatskom pravu.