Unatoč tendencijama hrvatskog zakonodavca za širenjem zakonskog opisa i time olakšavanjem dokazivanja pranja novca, pravna shvaćanja u sudskoj praksi i nevelik broj kaznenih postupaka upućuju na izrazito sužen doseg tog kaznenog djela. Kod zakonskih oblika koji nisu bili predmetom osuđujućih presuda u ovom se radu analizira sadržaj normativnog okvira pranja novca, povezanost s međunarodnim pravom, kao i razlozi nepokretanja postupaka ili oslobađanja okrivljenika. Zakonska obilježja pranja novca te razgraničenje od drugih kaznenih djela i nekažnjivih ponašanja analizirani su u kontekstu gospodarskog sustava kao zaštićenog pravnog dobra. Rezultati rada upućuju na to da je učinkovita kaznenopravna reakcija ipak moguća primjenom ustaljene sudske prakse za kaznena djela općenito, kao i raščlambom postojećih sudskih odluka za kazneno djelo pranja novca.