U ovom radu je predstavljen povijesni razvoj stigmatizirajućih stavova prema osobama sa psihičkim smetnjama, negativni učinci koje taj problem nosi sa sobom te mogući načini prevazilaženja ovog problema. Razvoj psihijatrije seže u daleku prošlost. Smatra se da su primitivna plemena na psihičku bolest gledala kao na višu silu, koju nije bilo moguće promijeniti, a izolacija psihički oboljelih osoba bila je popularna i u to daleko doba. Na psihijatrijske se pacijente oduvijek gledalo kao na opasne i kriminalce. U prilog tome govori i činjenica da su ovakve osobe bivale mučene po raznim logorima, omalovažavane i etiketirane. Psihijatrijske su ustanove uvijek smještane izvan gradova, na planine, daleko od ostalih ljudi. To se može vidjeti još i danas. Svi ovi faktori pridonijeli su stvaranju stigmatizacije ne samo među općom populacijom već i među zdravstvenih djelatnicima. Tek se u 18. stoljeću nazire svijetla točka u psihijatriji, skidanjem okova i lanaca s oboljelih. Bez obzira na napore koji su uloženi u smanjenje stigmatizacije, među općom populacijom još je i danas prisutan strah i oprez prilikom kontakta sa psihijatrijskim pacijentima. Ono što nas veseli je činjenica da se zbog sve većeg broja psihičkih oboljenja žele izraditi programi za borbu protiv stigmatizacije. Ovakvi programi imaju za cilj vraćanje dostojanstva oboljelim osobama, ali i ustanova u kojima one borave. Stigmatizaciji značajno doprinosi nedostatak znanja i razumijevanja psihičke bolesti. Stoga je iznimno važna edukacija bolesnika, njihovih obitelji, ali i šire javnosti. Sve ovo ima isti cilj, a on je bolje razumijevnje psihički oboljelih osoba i smanjenje stigmatizacije. Cilj ovog rada je prikazati što sve utječe na stvaranje stigmatizirajućih stavova prema psihički oboljelim osobama, do kojih negativnih posljedica dovode takvi stavovi te koji su mogući načini njihovog prevazilaženja.