Ovaj se rad bavi egzegetskim pristupom Mk 10, 13-16, gdje Isus u prizoru s djecom podučava odrasle o kraljevstvu Božjem. Isus naglašava da „takvim pripada kraljevstvo Božje“ (Mk 10, 14). U središtu je pozornosti teza da kraljevstvo Božje pripada onima koji prepoznaju njegovu „kontrakulturu“ u odnosu na poredak u svijetu, prihvaćajući one najmanje i služeći najmanjima. To su ljudi koji sami sebe vide u potpunoj ovisnosti o Bogu, njegovoj ljubavi i milosti. Članak pokazuje da su u tom Markovom tekstu djeca ponajprije pokazna lekcija za Isusovu poduku učenicima. Isus nema namjeru pozivati odrasle na oponašanje djece u nekim navodnim dječjim nedužnim karakteristikama. Iako rad ne dijeli mišljenje da se ulazak u kraljevstvo Božje postiže nekom dječjom nevinošću, posredno ipak može mnogo govoriti o djeci, tj. kako ih oni koji pripadaju kraljevstvu Božjem trebaju prigrliti i blagoslivljati. Briga o „malenima“ (ne samo o djeci) je, naime, prvi znak da su ljudi prepoznali bit kraljevstva Božjega i da mu pripadaju.