Nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature 1926. i zabrane rada Hrvatskog orlovskog saveza, već je 1930. osnovana Križarska organizacija kako bi se ponovno sakupila raspršena hrvatska katolička mladež koja je bila organizirana u orlovstvu i koja je bila teško pogođena ukidanjem svoje Orlovske organizacije. Nova Križarska organizacija temeljila se na načelima međunarodne organizacije Apostolata molitve, i to njezina ogranka za mladež koji se u Francuskoj nazivao „Croisade Eucharistique“. Jedino je pod tim uvjetom nova organizacija mogla biti priznata od beogradskog režima, ali ipak uz mnoge teškoće, koje su postupno bile nadvladane. Po želji zagrebačkog nadbiskupa koadjutora Alojzija Stepinca 1936. g. Križarska organizacija postaje dio Katoličke akcije i djeluje u skladu s njezinim pravilima, ali je zadržala svoje ime i duhovnu baštinu naslijeđenu od dokinute Orlovske organizacije. Križarska organizacija bila je u svojim društvima prisutna u svim hrvatskim biskupijama i bila je najbrojnija katolička organizacija za mladež u to vrijeme. U njoj su tisuće mladića i djevojaka primali solidan katolički odgoj i formirali se za vjerne članove Katoličke Crkve, njezine suradnike i apostole. Da bi zaštitio članstvo od komunističkih progona, nadbiskup Alojzije Stepinac raspustio je u srpnju 1945. g. sve organizacije Katoličke akcije, među kojima je bila i Križarska organizacija.