Bosnu i Hercegovinu karakteriziraju niska ekonomska aktivnost, velika nezaposlenost, nekonkurentna radna snaga, veliki odljev radne snage u reproduktivnoj dobi, a sve navedeno rezultira velikom socijalnom isključenošću, nepovoljnom dobnom strukturom, strukturnom nezaposlenošću i siromaštvom. Cilj ovog rada je stvoriti učinkovit model za smanjenje socijalnih problema koji opterećuju BiH. Fokus rada su socijalna poduzeća, kao učinkovit model organizacije potpore marginaliziranim skupinama, kao i zapošljavanje pripadnika teže zapošljivih kategorija, čija je nezaposlenost uzrokovana nedostatkom kompetencija, invaliditetom i slično. Ni razvijene zemlje nisu u stanju pružiti materijalnu pomoć socijalno isključenima koja će zadovoljiti njihove osnovne životne potrebe. Autori su koristili rezultate svojih istraživanja i analizirali socijalnu ekonomiju u drugim zemljama te primjere uspješne prakse. Rezultati istraživanja ukazuju na važnost pokretanja socijalnih poduzeća koja su značajno doprinijela smanjenju nezaposlenosti i broja ljudi u stanju socijalne potrebe. Neophodna je podrška vlade i društva u cjelini. Ovaj rad nastoji dokazati da je moguće poboljšati sustav socijalne zaštite i potaknuti razvoj poduzetništva primjenom odgovarajućih modela koji će povezati gospodarske sektore i socijalnu zaštitu.