Pod pojmom razmjene u ekonomiji se podrazumjeva da dvije strane sporazumno obave transkaciju dajući jedna drugoj određeni ekvivalnet u vrijednosti. U poduzetničkoj ekonomiji to podrazumjeva da se kupcu da više vrijednosti nego što to čini konkurencija ostvarujući pri tome prednost koja se ogleda u boljem tržišnom položaju. Da bi se obavila transakcia potreban je novac, dobra, informacije i zainteresovane strane. Realizacija svega navedenog ostvaruje se kroz komunikaciju strana u poslovnom odnosu uvažavajući energiju i napore koje strane ulažu da bi razumjeli uzajamne potrebe, želje,interese i zahtjeve. Upravo ovi elementi i druge informacije omogućuju da se izgradi marketing mix i dugoročni lanac vrijednosti iz kojeg proizilazi neophodan proizvod ili usluga. Za razliku o poslovnog informacionog sistema koji omogućava veću efikasnost i efektivnost u poslovanju , neke kompanije koriste i ilegalne metode prikupljanja informacija koje su označene kao krivično djelo u članu 254. KZFBIH „Odavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne”, ili nekog drugog oblika krivičnog djela npr. u članu 157. KZ FBiH predviđeno je kazneno djelo Špijunaže. Za razliku od ovog nedozvoljenog načina prikupljanja informacija poslovni informacioni sistem nam omogućava da na principima ekonomske nauke predvidimo uslove budućeg poslovanja prilagođavajući uslove i poziciju za vlastito poslovanje, uvažavajući vlastite prednosti i slabosti. Ekonomski podaci su generalno uvijek bili predmet interesovanja vojnih i političkih obavještajnih službi i kao takvi su neki od njih i bili klasifikovani kao obavještajni podaci ili tajne. U modernim uslovima poslovanja ovaj odnos postaje složeniji i zamršeniji.