Kiparstvo je umjetnost oblikovanja volumena u prostoru. Kiparska, odnosno, skulptorska djela dijele se na samostojeću skulpturu i reljef. Samostojeće skulpture su u svojoj biti trodimenzionalne forme u prostoru, koje su s tim prostorom u interaktivnom odnosu – one ga zauzimaju, prožimaju ga, prostor prolazi kroz njih, ostaje zarobljen u njima ili se, pak, na neki drugi način dopunjuju. Reljef je skulptura u kojoj je ploha nositelj prikaza. Jednako kao što reljef u geografi ji označava sve ravnine i neravnine na zemljinoj površini, tako i u kiparstvu pojam reljefa označava masu oblikovanu na plohi koja stvara privid prostora i volumena. Za djecu je kiparstvo, odnosno oblikovanje u prostoru, sasvim prirodan i spontan način izražavanja, štoviše, u predškolskoj dobi ona prstićima lakše oblikuju ono što vide ili žele predočiti nekom drugom. Taktilnost kiparskog oblikovanja odličan je primjer osjetilnog istraživanja.