Tijekom bušenja konvencionalnih i nekonven- cionalnih ležišta nafte i plina, inženjeri se svakod- nevno susreću s novim izazovima. Razvojem tehno- logije i istraživanjem novih pristupa u rješavanju praktičnih problema pokušavaju se na što isplativiji način eksploatirati pridobive rezerve ugljikovodika. Jedna od vrlo bitnih komponenti za uspješnu izradu kanala bušotine je svakako isplaka. Posljednjih godina, svojstva isplake pokušavaju se poboljšati dodavanjem nanočestica. Nanočestice su čestice veli- čine 1 do 100 nanometara (1nm= 10-9m). Dodavanjem nanočestica u isplaku uočena su poboljšanja u: smanjenju filtracije, ojačanju stjenki kanala bušotine i povećanju njegove stabilnosti, smanjenju torzije i natega, smanjenju mogućnosti prihvata i drugo. U radu su prikazani rezultati laboratorijskih ispi- tivanja utjecaja koncentracije komercijalno dostu- pnih nanočestica SiO2 i TiO2 na reološka svojstva, filtraciju i debljinu isplačnog obloga isplake na bazi vode. Ispitivanja su provedena dodavanjem različi- tih koncentracija nanočestica silicijevog dioksida (SiO2) (0,25%, 0,5%, 0,75% i 1,0% mas.) i titanovog dioksida (TiO2) (0,25%, 0,5%, 0,75% i 1,0% mas.) u osnovnu isplaku.