Ima li u modernom društvu politička suvišnost (apatija) veze s fenomenom zla koji se manifestira u fizičkom nasilju – ovaj rad pokušava ustanoviti kroz analize Hanne Arendt, Franza Neumanna i Ericha Fromma vezane uz tu problematiku. Polazi se od fenomena “radikalnog zla” i “banalnog zla” koji svoj vrhunac postižu za vrijeme totalitarnih režima 20. stoljeća, da bi se preko osjećaja političke suvišnosti (kao jednog elementa “radikalnog zla”) i ambivalentnosti modernog identiteta svojstvenim modernim društvima, došlo do reakcija koje se pojavljuju kao posljedica toga – pri čemu se ukazuje na novi fenomen “latentnog zla”. Postavlja se pitanje: koja je uloga političkih sistema i/ili društva u svemu tome? Odgovor je nedvosmisleno jasan: danas se pojedinci latentno čine suvišnima, pa je tako i zlo (nasilje) koje iz te suvišnosti proizlazi također latentno.