Mirna Willer - Marijana Tomić, ur. Summer school in the study of old books: proceedings. Zadar: Sveučilište u Zadru, 2010. Zbornik radova s Ljetne škole o staroj knjizi koja se održavala od 28. rujna do 2. listopada 2009. prva je u nizu publikacija u nakladničkom nizu Studija iz knjižnične i informacijske znanosti koji je pokrenuo Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru. Zbornik je pisan na engleskom jeziku, a sadrži petnaest međunarodno recenziranih članaka, od kojih je trinaest bilo izloženo na spomenutoj ljetnoj školi, jedan je izložen dan prije njezina početka, a vezan je uz predavanja doktorskim studentima na Poslijediplomskom studiju Društvo znanja i prijenos informacija u sklopu kojeg je i održana Ljetna škola o staroj knjizi, a jedan je napisan od strane doktorske kandidatkinje, kao rezultat suradnje s jednim od predavača na Ljetnoj školi. Svaki je tekst opremljen sažetkom i ključnim riječima na hrvatskom jeziku te bibliografijom korištenih radova. Zbornik je podijeljen u pet tematskih cjelina, kao što je bio podijeljen i program Ljetne škole. Prva cjelina pod nazivom Nova kulturalna povijest (New cultural history) sadrži ukupno tri članka. Prvi članak autora W. Browna pod naslovom Rukopisi i prošlost u ranosrednjovjekovnoj Europi na primjeru laika i dokumenata govori o rukopisima u franačkoj Europi, točnije, o zbirkama formula i tragovima koji upućuju na to koliko su se laici i svećenici u srednjem vijeku koristili tim dokumentima. S obzirom da su mnogi srednjovjekovni dokumenti objavljeni u redigiranoj verziji, Brown upozorava da se pomnijim čitanjem i proučavanjem mogu uočiti i neke pogrešne interpretacije i zaključci koji su doneseni zbog istraživanja na redigiranim, a ne na originalnim srednjovjekovnim rukopisnim dokumentima, tj. danas dobro poznatim zbirkama formula. Drugi rad autora M. Lončara pod naslovom Stari rukopisi u Zadru: vrlo kratak uvod u stanje i u nedoumice oko načina objavljivanja bavi se problemima do kojih dolazi ukoliko se obavlja istraživanje na nekom originalnom rukopisnom dokumentu. Autor navodi i na koje se sve probleme nailazi tijekom transkripcije notarskih zapisa, poput teškoća pri razrješavanju kratica, razlika između antičkog i srednjovjekovnog načina pisanja i sl. Posljednji rad u ovoj cjelini jest rad Z. Velagića pod naslovom Skriveni autor: pojavnosti autorskog “ja” na ranonovovjekovnim tiskanim naslovnicama. Autor analizira tri problema koji se vezuju uz autorstvo vjerskih djela tiskanih tijekom 18. stoljeća: je li autorovo ime dovoljno za pripisivanje autorstva toj osobi, zatim je li se na naslovnici bilježilo „pravo“ autorstvo te na kojim se još mjestima autor „obraćao“ čitateljima u svoje ime. Na kraju autor istražuje je li se knjiga koju danas držimo anonimnim djelom u doba kada je nastala također smatrala anonimnom. Autor uz rad donosi i naslovnice hrvatskih knjiga iz 18. stoljeća na kojima je provedeno istraživanje. Druga tematska cjelina ovoga zbornika nazvana je Stara knjiga kao predmet istraživanja i bibliografije (Old book as a topic for research and bibliography). Prvi rad u toj cjelini rad je autorice D. Sečić pod naslovom Knjižna baština u europskim i hrvatskim knjižnicama. Autorica je izradila pregled europskih knjižničnih fondova od humanizma do danas. Autorica se posebno osvrće na crkvene, dvorske i sveučilišne knjižnice koje sadrže iznimno bogate zbirke. Ovaj rad obuhvaća i analizu svih dostupnih mrežnih stranica te projekata koji se bave zbirkama stare i rijetke građe, čineći tako polazno mjesto za istraživanje svim budućim istraživačima nedovoljno istraženih europskih knjižničnih fondova. Velik dio rada autorica je posvetila analizi hrvatskih knjižnih fondova stare i rijetke građe, navodeći pritom i današnje stanje i otvorenost javnosti te upućujući na mogućnosti daljnjih istraživanja. Drugi rad u ovoj cjelini rad je autora E. Renharta pod nazivom U potrazi za našom pisanom baštinom: izazovi, perspektive, pitanja. Autor prikazuje stanje rukopisnih zbirki u zemljama istočne i jugoistočne Europe (Armenija, Bugarska, Rumunjska, Albanija, Makedonija i Hrvatska). U radu se govori o postupcima zaštite, digitalizacije i katalogizacije te mogućnostima provedbi znanstvenih istraživanja na dosad potpuno nepoznatim zbirkama. Autor daje primjere istraživanja koja bi se mogla provoditi na tim vrijednim rukopisnim zbirkama, od istraživanja načina čitanja samih rukopisa do istraživanja fragmenata, vodenih žigova, palimpsesta i sl. Rad je ovo koji otvara mnoga zanimljiva istraživačka pitanja. Autorica J. Lakuš izradila je rad pod naslovom Stare knjige, bibliografija i njezine istraživačke mogućnosti. Autorica nas u svome radu upoznaje s istraživanjima u području historijske bibliografije, unutar kojeg se knjiga promatra u širem kontekstu te se, osim uobičajenih bibliografskih podataka, bilježe npr. i podaci o posvetama, knjižarskim oglasima, cijeni knjige, vlasništvu i drugim zanimljivostima na knjigama i u njima. S obzirom da se knjigom bave različiti korisnici koji imaju različite potrebe (knjižničari, bibliografi, povjesničari...), autorica drži da bi bibliografije trebale biti prilagođene njihovim potrebama. Treći rad u ovoj cjelini posvećen je knjižarskim katalozima. Autorica E. Netchine u radu pod naslovom Knjižarski katalozi u zbirci Nacionalne knjižnice Francuske u Parizu: znanstveni opis zbirke efemerne građe donosi izvrstan primjer dobre prakse. Vrlo je malo istraživanja posvećeno proučavanju knjižarskih kataloga i stoga je ovaj rad iznimno značajan za sve koji se žele baviti tom temom. Nacionalna knjižnica Francuske objavila je znanstveni opis svoje zbirke knjižarskih kataloga tiskanih u Europi u razdoblju od 1473. do 1810. godine. Iznimno je to djelo koje čini polazište mnogim budućim istraživačima ove efemerne građe. Jedna od tema unutar druge cjeline ovoga zbornika jest i tema vlasništva pojedinog primjerka stare knjige. Upravo tu temu obradio je D. Shaw pod naslovom Tko je bio vlasnik ove knjige? Proučavanje porijekla knjiga u europskim razmjerima. Autor naglašava važnost katalogizacije na temelju pojedinog primjerka jer se jedino tako u kataložnom zapisu mogu zabilježiti sve karakteristike i posebnosti pojedinog primjerka građe. Upravo takav postupak opisa potaknuo je razvoj područja kojim se bavi autor u svome radu - proučavanja porijekla knjige. Važnost proučavanja prethodnih vlasnika jasno se vidi u mogućnosti okupljanja raspršenih knjižnica i privatnih zbirki koje svoju „pripadnost“ određenoj zbirci ponekad mogu dokazati jedino obilježjima vlasnika ili knjižnice kojoj su nekoć pripadali. Osim vlastoručnih potpisa vlasnika i pečata knjižnice, dokazi o prijašnjim vlasnicima mogu se istražiti i uz pomoć signatura, ex librisa, pečata na uvezima itd. Veliku pomoć u toj vrsti istraživanja pruža i Konzorcij europskih knjižnica (CERL) koji nudi mrežnu bazu podataka o porijeklu knjiga. Posljednji rad u ovoj cjelini izradila je doktorska studentica M. Tomić pod naslovom Podaci o povijesti primjerka u hrvatskim katalozima stare i rijetke građe. Autorica je prikupila dostupne (tiskane) kataloge te je kroz te kataloge i kataložne zapise starih i rijetkih knjiga u online katalozima istražila koliko se bilježe podaci o porijeklu primjerka. U radu su prikazani rezultati spomenutog istraživanja s posebnim osvrtom na podatke o povijesti primjerka ukoliko su (i ako su uopće) uključeni u tiskane kataloge stare i rijetke građe u hrvatskim knjižnicama te u online katalozima hrvatskih knjižnica. Dodana vrijednost ovoga rada jest i bibliografija kataloga inkunabula, kataloga knjiga i rukopisa koji se nalaze u muzejskim knjižnicama i crkvenim ustanovama te kataloga izložbi starih i rijetkih knjiga. Neki od izvora koji su istraženi nisu ranije uključivani u postojeće bibliografije stare građe. Treća cjelina nosi naslov Novi konceptualni modeli za organizaciju informacija (New conceptual models for information organization) i u njoj se nalaze tri rada. Autor G. Dunsire u radu pod naslovom RDA (Resource Description and Access) i njegova primjena na stare knjige, rukopisnu građu i njihove digitalne surogate objasnio je nove smjernice za određivanje sadržaja bibliografskih zapisa te prikazao usklađenost tih smjernica s FRBR-om, konceptualnim modelom za strukturu bibliografskih zapisa. Važnost ovoga rada jest uključivanje obrade stare i rijetke građe u nove standarde i smjernice koje se tek počinju primjenjivati. Cilj je sve vrste građe jednako tretirati u svjetlu promjena u načinu opisivanja građe. Stara i rijetka građa sa svojim posebnostima zahtijeva drukčiji pristup nego što je to slučaj sa suvremenom tiskanom građom (npr. problem digitalne verzije rukopisnog djela). Autorica M. Willer u svome radu pod naslovom Konceptualni model za autorizirane podatke FRAD i njegova primjena na stare knjige obrađuje konceptualni model za autorizirane podatke i prikazuje njegovu primjenu na staru i rijetku građu. Autorica na primjeru imena tiskara/tipografa te naziva mjesta prikazuje i problematizira primjenu modela u odnosu na posebne zahtjeve u katalogizaciji stare građe. U modelu FRAD prikazani su entiteti osobe, korporativnog tijela, obitelji i mjesta te su na praktičnim primjerima iz stare građe prikazani odnosi definirani spomenutim modelom. Važnost ovoga rada jest ukazivanje na specifične potrebe stare građe za iskazivanjem entiteta obitelji koji nije bio predviđen u prvoj verziji modela FRBR. U posljednjem radu unutar ove cjeline pod naslovom Novi konceptualni modeli za organizaciju informacija autoriziranih podataka u europskom kontekstu autorica C. Fabian na primjeru Tezaurusa Konzorcija europskih znanstvenih knjižnica (CERL) prikazala je postupak izgradnje europske datoteke autoriziranih podataka za stare tiskane knjige. Ovaj tezaurus polazište je svim istraživačima stare knjige jer se radi o najopsežnijem i najpotpunijem tezaurusu iz područja istraživanja stare knjige, bilo da se radi o imenima tiskara, autora, obitelji, mjesta tiskanja ili bivših vlasnika. Dva su rada