Lektira je specifi čan nastavni sat koji, osim što zahtijeva izvršavanje određenih obrazovnih zadaća, s posebnom pažnjom treba pristupiti odgojnim i funkcionalnim ciljevima. Pred nastavnike se postavljaju novi zadaci kojima se ne treba nužno pristupiti s dozom opterećenja, osobito ako se uzme u obzir da je sat lektire po svojoj prirodi podložan znatno prirodnijem obliku komunikacije nego što je to slučaj na satima gramatike ili književnosti gdje učenici moraju usvojiti i određeni broj novih podataka. Dovoljno je dio sata obogatiti novim pristupom ili, ukoliko lektirna obrada zahtijeva dva sata, posvetiti cijeli sat određenoj aktivnosti, ostvarujući tako odgojene i funkcionalne zadaće, a drugi sat koncentrirati se na heuristički razgovor, odnosno, realizaciju obrazovnih ciljeva. Zanimljivim pristupom čini se pristup metodom igre, pa iznosim nekoliko prijedloga. Kombinacijom postojećih i suvremenijih metodičkih postupaka može se postići zadovoljavajući rezultat. Pri svakoj novoj metodi ne treba zanemariti smisao za mjeru kako se opet ne bismo našli u začaranom krugu zasićenosti i monotonije. Posebnu pažnju potrebno je obratiti na individualnost razrednog odjela, jer, ono što ovakvo istraživanje čini zanimljivim upravo je činjenica da ono što je jako dobro prihvaćeno u jednom razrednom odjelu, u drugom može biti ismijano.