Peter Greenaway, čuveni redatelj i umjetnik promišlja ideju o filmu u odnosu na druge medije i tehnologije, poput TV-a, slikarstva, kazališta. “Film je mrtav! Živio film!” je interpretacija poznate povijesne fraze koja implicira opstanak institucije (vlasti) uprkos personalnim promjenama. U kratkoj povijesti filma kao “estetske tehnologije”, ili “tehnološke estetike”, Greenaway prepoznaje tri (stilska) perioda, koji odgovaraju Winckelmannovoj biološkoj periodizaciji umjetnosti: rođenje, zrelost i starost. Na ovom temelju redatelj gradi svoju tezu o zrelom, najplodonosnijem do sada, dobu filma koji nije poništen, već potaknut tehnološkim dostignućima koja ga obogaćuju, kao i naše estetsko iskustvo. Film, kao umjetnost, za Greenawaya ima slavnu budućnost.