Usprkos u posljednje vrijeme nešto povećanom zanimanju za kontrakcije kao model tvorbe novih riječi, ta je pojava i dalje nedovoljno rasvijetljena. Gotovo se svi autori slažu da se unatoč činjenici da kontrakcije nalazimo u mnogim jezicima, radi o rubnoj pojavi. Usporedba podataka iz više jezika otkriva da postoje znatne razlike među pojedinim jezicima glede stupnja rubnosti te pojave. Cilj je ovog rada pridonijeti identifikaciji čimbenika koji motiviraju spomenute međujezične razlike odnosno otkriti funkcionalne pretpostavke za pojavu i širenje kontrakcija. Jedan skup čimbenika ima veze sa strukturnim karakteristikama jezika u smislu konstrukcijskih shema za dva druga modela tvorbe riječi – slaganje i kraćenje (apokopa). Druga grupa čimbenika ima veze s dinamikom i fleksibilnošću leksika, tj. brzinom kojom se strani/posuđeni leksemi prilagođuju i integriraju u leksik jezika primatelja. Što je jezični sustav zatvoreniji i manje fleksibilan, to su kontrakcije rubnija pojava.