Rad je fokusiran na agroturizam kao segmentirani oblik turizma te navodi prihvaćene definicije pojma. Nepostojeći jedinstveni model agroturizma u današnjoj Europi reflektira se u raznolikosti njegove organizacije kako na nacionalnim, tako i na regionalnim razinama. Popularnost i potražnja za takvom vrstom odmora, s druge strane, uvjetuju nagli razvitak agroturizma kako bi se odgovorilo potrebama tržišta. Nejedinstvenost europskih politika u tom području rezultira i različitom razvijenošću pojedinih modela. Rad predstavlja primjere agroturizma Italije, Austrije, Francuske, Velike Britanije, Cipra i Rumunjske te ih uspoređuje s agroturizmom Hrvatske. Etnologija u suvremenim turističkim pravcima razvoja tako izuzetno dobiva na značenju budući da je primijećeno sve snažnije seosko privređivanje kao važan razvojni turistički pravac.