U radu se raspravlja o problemu urbanih siromaha u kasnosrednjovjekovnome Zagrebu. Budući da su siromasi društvena skupina koja nije ostavila mnogo traga u izvorima, njihove je tragove, stoga, potrebno tražiti u različitim vrstama izvora vezanih uz gradsku sredinu. U radu je naglasak stavljen na terminologiju kojom se opisuju siromasi te se raspravlja o njihovoj integraciji ili marginalizaciji čime se nastoji dati zaokružena slika toga kompleksnog problema. Na kraju se upozorava i na potrebu daljnjega istraživanja ove problematike primjenjujući modele koje su ustanovili Michel Mollat i Bronisłav Geremek, a u Hrvatskoj ih primijenili Tomislav Raukar, Damir Karbić i Zoran Ladić u svojim istraživanjima.