Suvremena je kulturna svagdašnjica bitno slikocentrična i filmocentrična. Autori nove hrvatske proze, pisci između tridesetih i šezdesetih godina života, odrastali su s popularnom filmskom kulturom, bili su aktivni svjedoci njezina razvoja i rasta, i posve je očekivano da se to, u globalnoj kulturi interferencije i transfera, osjeti i u njihovim djelima. Izbor hrvatskih pripovjedača i njihovih djela u ovome opisu utemeljen je na provokaciji kritičke svijesti, pa su u obzir za interpretaciju odabrana samo ona djela koja zadovoljavaju svojom kultiviranom estetičkom razinom, a dio je te kultiviranosti i parafraziranje filmske kulture, uglavnom holivudske. Mehanizmi preuzimanja filmskih aspekata u literarnim djelima oslanjaju se uglavnom na pojave reminiscencije i analogije, uz mjestimičnu eksplicitnu citatnu vezu.