U ovome se radu raspravlja o ulozi ljudske komunikacije u suvremenom društvu, kroz prizmu fenomena kao što su materinski jezik, drugi jezik, strani jezik itd. Najveći je naglasak stavljen na razlikovanje termina "drugi jezik" i "strani jezik", s obzirom na nedovoljnu diferenciranost tih termina u teoriji i praksi. Jezik i govor kao osnovni komunikacijski elementi razvoja povijesnih kultura ovdje su prikazani unutar raznih okvira (psihološkog, sociološkog, neurolingvističkog, psiholingvističkog itd.). Kao posebne cjeline vrijedi istaknuti i razne afektivne faktore koji utječu na usvajanje stranoga jezika, a navode se i neke strategije koje se mogu koristiti u učenju stranih jezika.