Bratstvo istovremeno ujedinjuje i razdvaja ljude. U nemogućnosti otkrivanja istinskoga ujedinjujućeg principa, bratstvo postaje ili apstraktno, a time beznačajno, ili ideološko, a time opasno. Oba smjera vode iščeznuću pravoga bratstva iz života ljudi. Slijedeći misli Josepha Ratzingera, temeljna je teza članka da je kršćansko bratstvo jedino istinsko univerzalno i trajno ujedinjenje ljudi. Predgovor takvoga razumijevanja starozavjetna je teologija izabranja, a središte mu je čovjekov spasenjski udio na Kristovu sinovstvu i na njegovu bratstvu sa svim ljudima. Prema tomu, Božje očinstvo i Kristovo spasenje svih ljudi prethodne su snage kršćanskoga bratstva. U toj se perspektivi dualnost između braće i onih koji to nisu pokazuje u službi istinskoga univerzalizma. Izravna braća – u svjetlu Kristova križa – svoje izabranje prepoznaju kao zastupništvo i poslanje prema ne-braći. To kršćansko bratstvo potvrđuje kao stvarno jedinstvo ljudskoga roda te time kao nosivu teološku kategoriju u razumijevanju Kristova dara spasenja i poslanja njegove Crkve.