Mora i oceani, medij koji povezuje većinu zemalja i sve kontinente, ujedno je i najočitiji test za razumijevanje globalnih nazora u zaštiti okoline. Spoznaja o tome koliko se može utjecati, i to nepovoljno, na taj medij stara je tek pedesetak godina. Stockholmska konferencija o čovjekovom okolišu 1972. bila je razmeđe jedne etape, kada su neki problemi odnosa čovjeka i njegova okoliša bili spoznati i kada je uočena nužnost međunarodnog sporazumijevanja o zaštiti okoliša. U optimističkom duhu stvarane su međunarodne konvencije o zaštiti mora tipa naredi i kontroliraj. Prevladavalo je uvjerenje o mogućnosti postupnog, sekvencijalnog rješavanja problema. Konferencija Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (UNCED) u Rio de Janeiru 1992. kraj je te početne etape, kodifikacija holističkog pristupa i integralnog planiranja te svijesti o nerazdvojnosti globalnog gospodarskog razvitka i zaštite okoliša.