Globalizacijski procesi uvjetuju nacionalne ekološke politike kao sastavnice održivog razvoja. To je posebno važno za tranzicijske zemlje kao što je Hrvatska. Jedan od temeljnih dokumenata nacionalne ekološke politike je Strategija zaštite okoliša. Članak govori o pretpostavkama izrade Strategije zaštite okoliša, aktivnostima u nacionalnom planiranju razvoja i zaštite okoliša te nekim pitanjima za raspravu. Postoje vanjske i unutarnje pretpostavke s kojima se mora računati (primjerice, povezanost Hrvatske sa svijetom, međunarodni ekološki režimi, nacionalna Strategija održivog razvoja, model strateškog planiranja itd.). Planiranju okoliša treba planski pristupiti: odrediti ključne probleme, prioritete i aktere. Strategiju zaštite okoliša i Nacionalni provedbeni plan kao političke dokumene treba prihvatiti konsenzusom (parlamentarnih stranaka, privatnog sektora i civilnog društva). Koncept od kojega treba poći je odnos između tri strukture: zaštite ekosfere, stabilnog gospodarskog razvoja i pravedne raspodjele životnih šansi. Svaku je potrebno konkretizirati. U primjeni načela održivosti autor se zalaže za kombinaciju jake (strong) i slabe (weak) održivosti.