Unatoč svojoj dugoj tradiciji te kao predmet zanimanja polaznika, ljetne škole kao oblik ulaganja u ljudski kapital izdvajanjem slobodnog vremena za unapređenje znanja i vještina koje imaju ekonomsku vrijednost i koje doprinose povećanoj produktivnosti, tek u novije vrijeme počinju privlačiti i pozornost istraživača. Polazeći od suvremenih procesa globalizacije i europeizacije te posebice u kontekstu internacionalizacije visokog obrazovanja, u radu se obrađuje problematika ljetnih škola. Osim njihovih temeljnih obilježja te doprinosa ekonomskom razvoju, čime se može objasniti njihov sve značajniji rast u razvijenim zemljama, u radu se izlažu rezultati istraživanja koji ukazuju na znatna odstupanja hrvatske obrazovne prakse od one svjetske. Unatoč stanovitim pomacima, primjenom metode istraživanja za stolom – pretraživanjem tematskih baza podataka i internet stranica obrazovnih ustanova, uočava se kako ljetne škole namijenjene studentskoj populaciji u Hrvatskoj nisu raširena pojava, osobito na veleučilišnoj razini. Temeljem svega iznesenog, rad završava utvrđivanjem mogućnosti aktivnog sudjelovanja veleučilišta u ponudi programa ljetnih škola.