U članku se u prvome dijelu pokazuje teološka vrijednost blagoslova, koristeći se teologijom blagoslova sadržanom u Općim napomenama Obrednika blagoslova1, pritom se naglašava njihova katabatska te anabatska dimenzija u okviru povijesti spasenja. Nastoji se prikazati blagoslove kao liturgijske izričaje koji su utjelovljeni u život svekolike Crkve. Unutar prvog dijela osvrće se i na empirijsko istraživanje ritualne dimenzije u Hrvatskoj, u sklopu istraživanja određenih aspekata crkvenosti unutar projekta EVS 1999. i EVS 2008. kao pokazatelja trenda neshvaćanja liturgijskih obreda, te njihovog odvajanja od života. U drugom dijelu kratko se obrađuje blagoslove u Bibliji pod vidom obiteljskoga blagoslova, a u kontekstu njihove nutarnje dinamike blagoslov-spasenje. Treći dio rada bavi se blagoslovima u Crkvi, opet sa posebnim osvrtom na obiteljske blagoslove. U četvrtome dijelu članak se bavi obrednikom blagoslova kao iskorakom, ne samo ka promjeni mentaliteta u percepciji blagoslova kako kod klera, tako i kod laika, nego i obrednikom kao sredstvom unapređenja pastoralno-liturgijske prakse. Pritom se upozorava na sudjelovanje kao izvor služenja (slavljenja) sa osobitim naglaskom na laičko služenje (slavljenje) blagoslova. U petom i ujedno završnome dijelu rada promišljaju se mogućnosti slavljenja blagoslova obitelji, te blagoslova njihovih članova s obzirom na Obrednik, te njihovo proširenje u pastoralnom smislu.