Pandemija koronavirusa nezaobilazna je tema današnjice kako u medijima, tako u svakodnevnim razgovorima svakoga od nas. Na samom početku pandemija je predstavljala svojevrsni akutni stres i činilo se da će brzo proći. Međutim, odmakom vremena pretvorila se u kroničan stres. Kao i svaki drugi kroničan stres, ova je pandemija ostavila, i još uvijek ostavlja, značajne posljedice na naše mentalno zdravlje. U skladu s time ciljevi ovoga rada bili su provjeriti povezanost između percepcije situacije (procjene ozbiljnosti i ugroženosti), anksioznosti i nekih aspekata ponašanja povezanih s korištenjem digitalne tehnologije - nomofobije i kiberohondrije. Istraživanje je provedeno u dvije točke mjerenja (u prvom i četvrtom tjednu od početka pandemije, točnije od 13. do 20. ožujka i 3. do 10. travnja 2020.) na uzorku studenata i studentica u Republici Hrvatskoj (N1=358; N2=196). Za potrebe ovoga istraživanja korišteni su sljedeći mjerni instrumenti: Ljestvica anksioznosti, depresivnosti i stresa, Upitnik nomofobije i Kratka ljestvica kiberohondrije. Ovim je istraživanjem utvrđeno da pojedinci koji percipiraju svoju ugroženost većom i situaciju ozbiljnijom doživljavaju više razine anksioznosti, nomofobije i kiberohondrije. Shodno tome, rezultati ukazuju kako anksiozniji studenti doživljavaju i više razine nomofobije, odnosno kiberohondrije. Osim toga, utvrđena je značajna pozitivna povezanost nomofobije i kiberohondrije. Provjerom uloge anksioznosti u objašnjenju povezanosti između percepcije situacije i ponašanja povezanih s korištenjem digitalne tehnologije, pokazalo se da je anksioznost djelomični medijator kada je ishodišna varijabla nomofobija, a potpuni medijator u modelu u kojem je kiberohondrija ishodišna varijabla.