UP - logo
E-resources
Full text
Open access
  • Razina zasićenosti krvi kis...
    Ušaj, Anton; Burnik, Stojan

    Kineziologija, 12/2009, Volume: 41., Issue: 2.
    Paper

    Neke promjene fizioloških parametara, postignute aklimatizacijom tijekom alpinističke ekspedicije na veliku nadmorsku visinu, u fazi “deaklimatizacije” na povratku u normalne visinske uvjete, različitim se tempom vraćaju na razinu kakva je bila prije odlaska na ekspediciju. Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi da li tri specifične karakteristike adaptacije na nadmorsku visinu – promjene u tjelesnoj težini, zasićenost arterijske krvi kisikom i frekvencija srca – pokazuju da je proces aklimatizacije završio mjesec dana nakon osvajanja vrha Gasherbrum II. Četiri iskusna alpinista (u dobi od 45±8 godina, tjelesne mase 75±5 kg i tjelesne visine 171±9 cm) testirana su u uvjetima normoksije i normobarične hipoksije prije alpinističke ekspedicije na veliku nadmorsku visinu i mjesec dana nakon povratka s ekspedicije. Rezultati su pokazali da je mjesec dana nakon osvajanja vrha tjelesna težina još uvijek bila niža za oko 8 kg (p<,05). Podaci prikupljeni tijekom vježbanja sličnim apsolutnim intenzitetom od 202±28 W u uvjetima hipoksije nakon ekspedicije pokazuju da se zasićenost arterijske krvi kisikom povećala sa 89±1 na 91±1% (p<,05). Analiza podataka zasićenosti arterijske krvi kisikom pri istom relativnom intenzitetu rada od 2.7±.02 W/kg pokazala je još veće povećanje (na 92±1%) tijekom testiranja u uvjetima hipoksije (p<,05). Frekvencija srca ostala je ista tijekom testiranja pri istom apsolutnom intenzitetu u uvjetima normoksije (153±19 o/min prije u odnosu na 154±15 o/min nakon ekspedicije) i hipoksije (155±21 o/min prije u odnosu na 158±20 o/min nakon ekspedicije), ali ne smijemo zaboraviti smanjenu tjelesnu težinu nakon ekspedicije. Frekvencija srca opala je statistički značajno (p<,05) tijekom vježbanja jednakim relativnim intenzitetom u uvjetima hipoksije (155±21 o/min prije u odnosu na 145±19 o/min nakon ekspedicije). Frekvencija srca se sustavno snizila u svih ispitanika, unatoč činjenici da se u uvjetima normoksije nije statistički značajno razlikovala. Rezultati su pokazali da “deaklimatizacija”, koja se procjenjivala vježbanjem submaksimalnim intenzitetom u uvjetima normoksije i hipoksije, nije završila čak ni mjesec dana nakon povratka s alpinističke ekspedicije na veliku nadmorsku visinu.