Rad se bavi poglavljem iz povijesti hrvatske i slovenske etnologije, točnije razdobljem 1950ih godina, kada su se nacionalne etnologije dviju zemalja bavile odnosima između opće i regionalne/nacionalne etnologije. Što se tiče toga odnosa, Branimir Bratanić i Vilko Novak, obojica sveučilišni profesori, slijedili su suvremene ideje koje su bile dio tadašnjeg koncepta europske etnologije (EE). Zagovarali su 'inovacije' i spajanje specifičnih nacionalnih tradicija europske etnologije u svojim zemljama, koje su međusobno prilagođavali kroz poštivanje disciplinarnih nasljeđa i tadašnje situacije u etnologiji u svakoj zemlji, kao i poštivanje obrazovnih zahtjeva i širih istraživačkih praksi. Zbog tog razloga, članak uključuje i komparativnu analizu nekih disciplinarnih podudarnosti i nepodudarnosti koje su se dogodile u razdoblju koje je neposredno prethodilo 1950-ima: veza između hrvatske i slovenske etnologije koje su bile rezultatom konceptualizacije područja istraživanja, institucionalne povijesti i kontakata između istraživača.