Figura Bijeloga Viteza u djelu Što je Alica otkrila iza zrcala Lewisa Carrolla često se interpretira u obzoru tradicije „nonsensne književnosti“. To je prikladno, no namjera je ovoga rada proširiti tu argumentaciju i smjestiti lik Bijeloga Viteza u kontekst rasprava o Zakonu o patentima iz 1852. godine. One određuju i prepoznaju ulogu mehaničkoga rada, ali se također dotiču uloge i funkcije umjetničkoga rada. „Izumi“ Bijeloga Viteza dubinski su povezani s tim raspravama te nas vode k pitanju: koja je uloga umjetnika u industrijskom društvu? Kako umjetnost može zadržati autonomiju i opravdati se kad se suočava sa sveprisutnim diskursom utilitarizma? Ovaj članak pokazuje da je anksioznost koja se povezuje s ulogom umjetnika upravo opipljiva u liku Bijeloga Viteza te da Carroll kroz taj lik artikulira stajalište koje se može tumačiti kao njegov prinos spomenutoj raspravi.