Pridruživanje zemalja srednje i istočne Europe Europskoj uniji otvorilo je novo, obećavajuće područje za empirijska istraživanja nanstvenika koji se bave europskim integracijama. Istovremeno raste literatura o sve većem prostoru za političko manevriranje urbanih lokalnih jedinica povezanom s fenomenima denacionalizacije i renacionalizacije. Takav pristup omogućava da učinak europeizacije na urbanu politiku bude shvaćen kao posebna vrsta političkog restrukturiranja okrenutog prema van. Usvajajući to gledište, u radu se analiziraju strategije koje su razvili postsocijalistički gradovi suočeni s višestupanjskim političkim sustavom EU. Njih se smatra dijelom šire urbane strategije političke internacionalizacije. Razmatraju se tri vrste restrukturiranja: individualna, bilateralna i mrežna. Empirijski se podaci temelje na istraživanju 12 najvećih poljskih gradova koji su članovi udruge Eurocities te domaćih lobističkih organizacija. Značenje urbanih strategija razmatra se uz pomoć tipologije mogućih orijentacija javnih vlasti suočenih s globalnim pritiscima koju su razvili Klijn i Koppenjan (2000). Glavno pitanje studije je kako izgleda europeizacija najvećih poljskih gradova. Ponašaju li se oni reaktivno ili kreativno i strateški promišljaju svoj položaj? Poduzimaju li ikakve akcije sami? Istraživanje je pokazalo da je pretpostavka o reaktivnom i nestrateškom sudjelovanju poljskih gradova u europeizaciji tek djelomično točna. Strateško razmišljanje vidljivo je iz izbora poduzetih aktivnosti. Kreativni pristup ogleda se kroz napore da se prilagode mreže i zajednički oblikuju bilateralni odnosi u kojima gradovi sudjeluju. Nadalje, postoji skupina najvećih gradova koja pobija tezu o pasivnom stavu poljskih gradova prema restrukturiranju prema van – unatoč kratkome iskustvu sa spomenutim pitanjima, ti su se gradovi pokazali aktivnim i odlučujućim akterima na međunarodnoj sceni. Istraživanje je pokazalo i to da se razlika između domaćih i europskih mjerila, pretpostavljena u teorijama EU sustava, u Poljskoj smanjuje.