Starenje populacije na globalnoj razini zaokuplja pažnju brojnih profesija, a ključni je razlog povećanje udjela starih osoba. Demografski podatci ukazuju na trend daljnjega rasta. Postojeće i nadolazeće generacije starih pod utjecajem su brojnih promjena koje imaju neposredni utjecaj na način i kvalitetu njihova života. Ove su promjene povezane s biološkim i psihološkim čimbenicima događaju u kontekstu postojećega i promjenjivoga odnosa društva prema starosti i starenju. Mnogim se promjenama ljudi ne mogu oduprijeti ili ih zaustaviti jer nisu pod utjecajem njihove volje, ali im se mogu prilagoditi i prema tim promjenama zauzeti stajalište. Od nadolazećih starih očekuje se da perspektivu tradicionalno ranjive i ovisne skupine, koristeći sva znanstvena, stručna i tehnološka dostignuća, promijene u perspektivu aktivnih sudionika koji društvo u kojemu žive mijenjaju i obogaćuju. Potencijal za prilagodbu, aktivno i uspješno starenje počiva na mogućnostima cjeloživotnoga učenja. Suvremenim su tehnologijama, a posebno upotrebom IKT-a, u kombinaciji s potrebama i motivacijom starih moguće prilagodbe u odnosu na oblik, način, vrijeme i mjesto učenja. Cjeloživotno se učenje dovodi u korelacije s procjenom subjektivne dobrobiti starih i općenito s kvalitetom života i starenja.