Pandemija COVID-19 značajno je promijenila obrasce ponašanja zaposlenika, posebice u maloprodajnom sektoru, koji zahtijeva kontinuirani kontakt s potrošačima. Provedba protupandemijskih mjera temeljenih na fizičkoj udaljenosti, nošenju medicinske i zaštitne opreme, postavljanju barijera, čestim dezinfekcijama radnih površina i prostora, primjeni strogih protokola i sigurnosnih standarda, značajno otežava radne uvjete. Cilj ovog rada je analizirati i definirati poticaje za rad i poboljšanje uvjeta rada u maloprodaji tijekom pandemije COVID-19. Empirijskim istraživanjem, na uzorku od 255 zaposlenika, ispitana je važnost poticaja za poboljšanje uvjeta rada kao što su: održavanje sigurnog i zdravog radnog okruženja, način postupanja sa zaraženim radnicima i radnicima u kontaktu, postojanje detaljnih uputa za zaposlenike i potrošače, organiziranje vlastitog prijevoza radnika, novčane poticaje za zaposlenike, smanjenje opsega poslovnih aktivnosti, skraćivanje radnog vremena objekata, sigurnosni protokoli i digitalizacija radnih procesa. Istraživanje je provedeno među zaposlenicima u malim i srednjim poduzećima i velikim trgovačkim lancima. Postavljene hipoteze testirane su metodom kritičkog puta i metodom strukturalnog modeliranja (SEM). Korelacija između veličine trgovačkog lanca i razlike u učinku poticaja procijenjene su korištenjem analize višestruke regresije. Rezultati istraživanja pokazali su značajna odstupanja u navedenim poticajima ovisno o veličini trgovca. Na temelju dobivenih rezultata predložen je niz mjera koje bi kreatori socijalne politike i menadžment maloprodajnih objekata trebali provesti u cilju poboljšanja uvjeta rada u maloprodaji i uspostavljanja mreže socijalne sigurnosti koja će pružati podršku zaposlenicima u kriznim vremenima. U radu su date smjernice za buduća istraživanja.