Na temelju arhivske građe i relevantne literature istraženo je bankarsko poslovanje na prostoru dubrovačkog i bokokotorskog kotara u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji. Cilj je bio razjasniti razloge uspješnog rada dubrovačkih banaka za vrijeme velike svjetske krize, u razdoblju stagnacije hrvatskog bankarstva. Ta posebnost proizlazi iz mudrog poslovanja i unosnog ulaganja koja nastavljaju tradiciju Dubrovačke Republike, ali je to i posljedica blagonaklonosti Milana Stojadinovića, ministra financija (1922-1924; 1924-1926; 1934-1935) i predsjednika vlade Kraljevine Jugoslavije (1935-1939) prema Dubrovačkoj trgovačkoj banci. Pomorstvo i turizam, te nastanjivanje po litičke i gospodarske elite na ovom prostoru potiču rad štedionica i novčarskih zavoda, čime je stvoren dodatni poticaj razvoju uslužnih djelatnosti.