Profilaksa duboke venske tromboze dio je prijeoperacijske pripreme bolesnika za kirurške zahvate. Izvori plućne embolije najčešće su tromboze dubokih vena donjih ekstremiteta, male zdjelice i donje vene kave. Frekvencija venskih ugrušaka je asimptomatična. Venski tromboembolizam je najvažnija komplikacija u ortopedskoj i drugoj velikoj kirurgiji bolesnika, s umjerenim i povišenim rizikom. Ako se ne pokuša sniziti rizik tromboembolizma, očekuje se mortalitet do 5% bolesnika. Veliki broj bolesnika zahtijeva mehanički ili farmakološki oblik profilakse. Kemijska profilaksa niskomolekulskim heparinom u obliku supkutanih injekcija, jednom dnevno, pokazala se veoma djelotvornom, bolesnici je dobro podnose i cijenom je prihvatljiva. Ipak, u nekim situacijama još ima prostora za raspravu. Da li venografski dokazana tromboza odgovara kliničkoj realnosti? Da li je opasno primijeniti regionalnu anesteziju u bolesnika na antikoagulacijskoj terapiji? Da li oralne antikoagulancije smiju biti ordinirane? Koliko dugo je potrebita poslijeoperacijska profilaksa duboke venske tromboze? Kakva je budućnost mehaničke profilakse?