Rad se bavi ulogom Izidora Kršnjavoga u reorganizaciji školstva krajem 19. stoljeća u Hrvatskoj. Cilj mu je predstaviti reforme koje je Kršnjavi donio u hrvatskom školstvu te njegova prosvjetna graditeljska ostvarenja. Kulturna strategija Kršnjavoga kao predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu bila je usmjerena podizanju kulturnoga i obrazovnoga standarda. Proveo je reformu pučkih škola, osnovao Zemaljski zavod za gluhonijeme i Zemaljski zavod za odgoj slijepe djece u Zagrebu. Osnovao je i Ženski licej, kojim je unaprijedio obrazovanje žena omogućivši im nastavak školovanja na sveučilištu. Proširio je realke u realne gimnazije kao tip jedinstvenih srednjih škola u kojima su učenici dobivali sveobuhvatno znanje nužno za nastavak školovanja na sveučilištu. Osim toga, proveo je i niz reformi na polju stručnih škola, s naglaskom na obrtničke škole, te donio novi zakon o Sveučilištu. Osnovao je niz novih instituta i katedri na Sveučilištu. Uz brojne reforme u školskom sustavu, Kršnjavi je tijekom predstojništva izgradio ili obnovio preko devedeset prosvjetnih građevina diljem zemlje. Njegova najvažnija graditeljska ostvarenja su Školski forum u Zagrebu, Gimnazija na Sušaku, Viša pučka škola u Novoj Gradiški, Viša pučka škola u Karlovcu te škole u Gospiću. Izidor Kršnjavi ostavio je iznimno velik trag u kulturi i školstvu u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću 19. stoljeća, zbog čega se nerijetko naziva najuspješnijim ministrom u povijesti hrvatske prosvjete i kulture.